Dalibor Arbutina, Nuklearni objekti Srbije: Nuklearna energija ključ za energetsku sigurnost i dekarbonizaciju

U trenutku kada klimatski ciljevi postaju ambiciozniji, a potreba za stabilnim izvorima energije sve izraženija, nuklearna energija ponovo dolazi u fokus globalnih energetskih politika. Kao izvor koji omogućava kontinuiranu proizvodnju električne energije uz minimalne emisije CO₂, nuklearna tehnologija se sve češće posmatra kao ključni element tranzicije ka zelenoj ekonomiji, posebno u kontekstu rasta potrošnje izazvanog digitalizacijom i razvojem vještačke inteligencije.

U Srbiji se ova tema dodatno aktuelizuje kroz razgovore o budućem energetskom miksu, mogućoj izgradnji nuklearnih kapaciteta, ali i unapređenju postojećih sistema za upravljanje radioaktivnim otpadom i nuklearnu bezbjednost. O ovim pitanjima govori Dalibor Arbutina, direktor preduzeća Nuklearni objekti Srbije, ukazujući na značaj nuklearne energije za energetsku sigurnost, ali i na konkretne korake koje Srbija već preduzima u ovoj oblasti.

- Problemi globalnog zagrijavanja i potreba za smanjenjem emisije ugljenika doveli su do preispitivanja uloge nuklearne energetike u tom procesu. Cilj da se do 2050. dostigne nulta emisija ugljenika, što zapravo znači prestanak korišćenja fosilnih goriva, a da se pri tome zadovolje rastuće potrebe za energijom, moguće je samo reintegracijom nuklearnih reaktora u energetiku, jer su nuklearne elektrane stabilan izvor energije, nezavisan od meteoroloških uslova, praktično bez emisije ugljenika.

- U periodu kad je SFRJ planirala izgradnju novih elektrana, izvršena su ispitivanja pogodnih lokacija u SFRJ, Kriterijumi za ocjenu lokacije imaju fokus na sigurnosti, uticaju na životnu sredinu i ekonomičnost, a kao uslov se postavlja dostupnost izvora značajnih koliičina rashladne vode, niska gustina naseljenosti, geološka satabilnost, seizmički integritet, jednostavna transportna rješenja i pristupačnost, povezivanje na elektroenergetsku mrežu i prihvatanje javnosti. Zahtjevi treba da zadovolje ravnotežu pouzdanosti projektnih rješenja u odnosu na spoljašnje prirodne rizike i društvene potrebe.

- Postrojenje za preradu otpada je uspješno završilo dvije faze probnog rada, bez i sa radioaktivnim materijalom uz obuku i superviziju međunarodnih eksperata. Potom je predat zahtjev regulatornom tijelu za dobijanje licence za korišćenje objekta i redovan pogon i sada smo u očekivanju licence ili eventualnih zahtjeva za dopunu dokumentacije. Preduzeće je predalo i zahtjev za dobijanje licence za dekomisju starih hangara H1 i H2, čiji otpad bi trebalo da se preradi u novom postrojenju. Riječ je o preradi otpada koji je pretežno generisan u istraživačkom institutu, u periodu aktivnih nuklearnih istraživanja i aktivnog pogona dva istraživačka nuklearna reaktora. Sredstva za taj višegodišnji projekat će biti obezbijeđena na osnovu donijetog zaključka Vlade Republike Srbije.

- Laboratorija je opremljena većim brojem specifičnih i veoma skupih uređaja čijom primjenom može između ostalog da se utvrdi izotopsi sastav materijala, i posebno nuklearnih materijala. U slučaju ilegalnog prometa takvog materijala, na osnovu rezultata mjerenja i odgovarajućih podataka u bazama MAAE može se odrediti i poreklo tog materijala.

- Od svog osnivanja preduzeće je sarađivalo sa fakultetima u Republici Srbiji na sprovođenju specifične nastave vezane za oblast naše djelatnosti, jer ima kadrovske kapacitete za upravljanje operativnim nuklearnim objektima, kao i objekte i opremu za realizaciju teorijskog i eksperimentalnog dijela nastave.

- Na upravo završenom Nuklearnom samitu 2026, u Parizu u organizaciji Međunarodne agencije za atomsku energiju i Francuske vlade, svjetski lideri su formulisali kao jedan od zaključaka da je "nuklearna energija ključ za usklađivanje nezavisnosti, a time i energetskog suvereniteta sa dekarbonizacijom a time neutralnošću u odnosu na emisiju ugljenika". Sve su veće potrebe za korišćenjem vještačke inteligencije, koja se smatra glavnim pokretačem porasta potreba za energijom, sa projektovanim četvorostrukim porastom do 2030. godine. U ovom trenutku nije komercijalno saglediv nijedan drugi energetski izvor koji bi zadovoljio ove potrebe u ovom roku. Razmatraju se samo različiti novi tipovi reaktora, sve druge opcije su još uvijek u oblasti teorije i eksperimenta.

- Sve države regiona u skladu sa svojom situacijom i potrebama su ili već uvele nuklearnu energetiku ili razmatraju njene opcije. Bugarska i Mađarska danas proizvode oko 45% energije iz nuklearnih reaktora, Slovenija 36%, a Rumunija oko 20%. Hrvatska nema još uvijek nuklearnu elektranu na svojoj teritoriji, ali iz svog udjela u elektrani Krško, zadovoljava danas 20% svojih potreba, a ima plan da do 2030. taj udio poveća na 30%. Albanija je prije 15 godina imala plan da izgradi jednu nuklearnu elektranu, za čije su korišćenje u to vrijeme iskazale interes Hrvatska i Italija, ali do tog projekta nije nikada došlo, mada se i danas Albanija izjašnjava da je "nuklearna energetika njen dugoročni cilj".