Anto Marković, posljednji premijer Jugoslavije - Kako bih ja riješio krizu

Prije dvadeset godina Ante Marković je, predstavljajući svoj program izlaska iz krize ondašnjemu jugoslavenskomu političkom vrhu, upotrijebio izraz "novi socijalizam". Danas, u 85. godini, kaže da se u ovoj krizi kapitalizam mora promijeniti. Znači li to da danas zagovara novi kapitalizam? Ili, još točnije, da se taj novi kapitalizam ne razlikuje bitno od njegova nekadašnjega novog socijalizma?

Bilo je to jedno od veselijih pitanja u prijateljskom razgovoru vođenom u subotu prije podne tijekom Markovićeva vikend-boravka u Zagrebu. Posljednji premijer SFRJ, inženjer Ante Marković bio je dugogodišnji generalni direktor "Rade Končara", koji je u njegovo vrijeme narastao s dvije na 25 tisuća zaposlenih, među kojima je bilo 4,5 tisuće inženjera. U doba dužničke krize 1982. postao je predsjednik hrvatske vlade, a 1989., kad je Jugoslavija tonula u najdublju krizu, prihvatio je savezni mandat. Taj "čovjek za krizna vremena" danas vikendom boravi u Zagrebu, a preko tjedna u Sarajevu, gdje je osnovao poduzeće za gradnju elektrana. Za razliku od ostatka Europe BiH još ima velike, neiskorištene vodne potencijale, a i goleme zalihe ugljena. Električna energija mogla bi biti najvažniji izvozni proizvod te zemlje, i to upravo u trenutku kad je energija najtraženija roba na svijetu. Ali kako veliki poslovi ne idu lako ni u sređenijim sredinama, Markovićeva je tvrtka dosad završila samo dvije male hidroelektrane (ali ima dovoljno koncesija za daljnju gradnju), a usput gradi i stanove u Sarajevu. Brzo i kvalitetno, kao što je naviknuo sve raditi. Na kraju druženja uz teme o aktualnoj ekonomskoj krizi predlažemo da bi se od razgovora mogao napraviti odličan intervju. Ali ne, on ne daje intervjue, nije se pripremio, to je bio samo nevezan razgovor... Nakon duljeg uvjeravanja ipak je pristao, pa smo na brzinu organizirali snimanje.

• Nedavno ste na pitanje novinara zagrebačkoga Večernjeg lista koji vas je zatekao na gradilištu u Sarajevu odgovorili da vam se u ovo vrijeme nastupajuće krize nitko iz Hrvatske ne obraća za savjet. Kad bi vas se pitalo, što biste rekli?

- Neće me pitati...

• Ipak, sama je zamisao intrigantna. Za kratko vrijeme koliko ste bili jugoslavenski premijer zaustavljena je hiperinflacija, dinar je prvi put u povijesti postao konvertibilan, inozemni je dug prepolovljen, a devizne rezerve povećane gotovo deset puta. Istodobno su realno rasle i plaće i mirovine. Danas, kad hrvatska ekonomija tone u recesiju, to zvuči kao alkemičarski pothvat. Ne znam hoće li vas netko nešto pitati, ali to ne znači da vaš recept ne zanima svakoga, ne samo gospodarsku nego i najširu javnosti.

- Ja to razumijem. Erozija društva doista je velika, a mislim da će ova godina za Hrvatsku biti katastrofalna. Bojim se da istječe vrijeme u kojem je trebalo nešto napraviti da bi se stanje barem ublažilo. Nažalost, ne poduzima se ništa. Kao da se čeka Međunarodni monetarni fond, i to ne samo zbog novih kredita, kojima bi se vraćali stari. Kao da se priželjkuje da MMF preuzme i rješavanje krize, da nas on prisili na promjene.

• Smanjivanje proračuna pogađa jake interese, najčešće čvrsto povezane s političkim strankama. Zato je diranje u taj osinjak iznimno opasno. U velikoj mjeri vlast se ne dobiva, nego se kupuje, i to novcem iz proračuna. Napokon, moglo bi se zaključiti da su i vas srušili nakon što ste srezali budžet. Mislim ponajprije na ulogu koju je pritom odigrao vojni vrh.

- U onim uvjetima vojska sama nije bila odlučujuća. Glavni su bili nacionalisti, ali to se lako spojilo. Slažem se da je i taj činitelj mogao imati određenu ulogu. U vrijeme kad smo zaustavili inflaciju i uveli konvertibilnost nitko mi nije mogao ništa. Borislav Jović piše u svojoj knjizi kako su tih dana govorili Miloševiću, koji je bio prekinuo sve odnose sa mnom: "Zar ne vidiš da Marković ima u Srbiji veću potporu od tebe?" Milošević, čelnik Srbije, dakle najveće države u sklopu Jugoslavije, sabotirao je moju reformu od samog početka. Sve je radio da je sruši, ali nije uspijevao sve do kraja godine 1990. Naprotiv, rezultati su bili fascinantni.

Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera, izdanje za BiH od 13. 2. 2009.

razgovarao: MILAN GAVROVIĆ

poziv na pretplatu na : http://www.liderpress.hr/bih