Fuad Strik, direktor firme "Strik Consulting" - Važno je pomjeriti kamen naprijed

(Fuad Strik) Skokom sa brane na Bentbaši u četvrtom razredu osnovne škole upisao se u sarajevsku raju, što mu je bilo neizmjerno važno. Osjećao se veoma ponosnim, baš kao i danas, kada iza sebe pogleda uspješan poslovni put.

Fuad Strik, vlasnik konsultantske kuće "Strik consulting", nedavno je na Business cafe-u u Sarajevu učesnicima prenio svoje iskustvo u dosadašnjoj karijeri. A ona počinje prije skoro 40 godina, tačnije 1976. godine kada ulazi u UNIS-Tvornicu bicikala, gdje provodi dvije godine. U "Energoinvest-Iris/Sistemi daljinskog upravljanja" dolazi 1979. godine i ostaje sve do 1991. Iste godine karijeru nastavlja u ITEC-u, na relaciji Sarajevo-Dizeldorf. U austrijskom OSTED-u bio je od 1994. do 1996. godine, a onda prelazi u "Coca-Colu BiH", u kojoj se zadržava do 2005.

"Strik consulting" je osnovao iste 2005. godine, a titulu Počasnog konzula Finske u BiH dobija 2011.

- Rođen sam 1953. godine u porodičnoj kući u Sarajevu, u staroj sarajevskoj porodici, nedaleko od Vijećnice, na dan kad se u cijeloj zemlji proslavljala desetogodišnjica AVNOJ-a i kada je, neopisivo za današnje vrijeme, cijeli grad euforično slavio. Bilo je to, prema priči moje majke, uz zvuk topova. Osnovnu školu, a onda i Prvu gimnaziju završio sam u Sarajevu, u periodu kad niko nije imao mnogo, ali su svaki dan svi imali više. Bilo je to vrijeme intenzivnog razvoja cijelog društva – kaže na početku razgovora za portal "eKapija.com" Fuad Strik.

Kaže da tada nije znao, ali da je sada svjestan kolika je privilegija i sreća odrastati, pa i živjeti, u periodu tehnološkog, materijalnog, kulturnog i svakog drugog progresa.

- To današnjim mladim generacijama nedostaje. Ja sam bio odličan učenik u osnovnoj školi. U gimnaziji sam završavao razrede izuzetno solidnim, vrlo dobrim uspjehom, jer je tada, među "rajom" bilo "bruka" da dječak bude odličan učenik. To bi ga, nekako, isključivalo iz društva kao neadekvatnog.

U kraju u kom je živio, na potezu od Alifakovca do Bentbaše, "raja" bi cijelo ljeto provodila na "tada čistoj Miljacki". Raja jeste bila bitna, zato je biti u njoj bio poseban imperativ.

- Upis u raju bio je skok sa brane na Bentbaši, a ja sam to uradio u četvrtom razredu osnovne škole, među najmlađim. Dobio sam respekt drugova i ponos što sam to uspio. Zime smo provodili u sankanju sa Trebevića uz ponovno penjanje žičarom na Vidikovac. Vožnja na sankama od skoro sat vremena, putevima i sokacima bez soli i automobila, bila je nezaboravan doživljaj. Sezona sankanja i skijanja trajala je bar dva mjeseca. To su bile uobičajene zime.

A da će upisati baš Elektrotehnički fakultet u Sarajevu bilo je, kaže, predodređeno.

- U to vrijeme bio je to težak fakultet, sa prijemnim ispitom koji je bio itekako ozbiljan. Kroz školovanje bio sam izvanredan matematičar. Brat moje majke, prof. Kamenica bio je jedan od prvih elektro-inženjera u BiH koji je fakultet završio poslije II svjetskog rata u Zagrebu, pa se u porodici formirao stav da ću i ja nastaviti njegovim putem. Kad je došlo vrijeme za fakultet, to je nekako bilo odlučeno samo od sebe.

Fakultet završava u rekordnom roku, kao izvrstan student i drugi u svojoj generaciji. Iz studentske klupe je izašao bez ijednog ponovljenog ispita, a svako ljeto je bilo slobodno, jer je već u junu uspješno polagao sve ispite.

Svjetski uspjeh "Coca-Cole" u BiH

Glavni motiv kroz dugogodišnju karijeru je bila želja da bude dio nečeg velikog i novog, "što otvara prostor i u čemu možete dati doprinos". Uvijek mu je bilo važno da je okružen ljudima kojima vjeruje i od kojih može nešto novo i interesantno čuti, a najvažnije da u svemu tome postoji mogućnost napredovanja, razvoja, progresa...

- I kad nisam mogao uticati na sistemske stvari, na primjer na apsurde kojim smo svakodnevno okruženi u našem društvu, nastojao sam dati doprinos u svom segmentu, pomjeriti naprijed svoj kamenčić.

Kaže da nije nikada razmišljao šta je to što je najdragocjenije u iskustvu nakon rada u velikim sistemima. Ali reći će da je to ispunjenost, osjećaj zadovoljstva onim što je radio i postignutim rezultatima. Na najbolji način je koristio sve dobijene šanse. Čini mu se da je sve odluke donosio u pravom trenutku. Putujući i upoznajući svijet stekao je zadovoljstvo vodeći biznis "koji je potvrđivao da mi, u ovoj zemlji, možemo napraviti vrhunski biznis i odlične rezultate".

- U moje vrijeme, u okviru "Coca-Cola" sistema, Bosna i Hercegovina je bila, u mnogim segmentima na vrhu u Evropi, u nekim čak i svijetu, mjereno po nepristrasnim kriterijima i indikatorima svjetske korporacije. Punionica u Hadžićima imala je već u drugoj godini postojanja indeks kvaliteta proizvoda (staklena bočica 0,25 lit) među prvih 5 punionica u svijetu. Takvi rezultati normalno stvaraju osjećaj ispunjenosti. Dragocjen je osjećaj zadovoljstva poslom koji ste radili. Osnivanje konsultanske kuće, kaže, bio je logičan slijed posle devet iscrpljućih godina na stvaranju i kontinuiranom razvoju "Coca-Cole" u BiH. Nakon pozicije generalnog direktora u velikoj kompaniji kakva je Coca-Cola, smatrao je da nije bilo logično tražiti sličan posao. Tada je bio pravi momenat da realizuje želju da vodi vlastitu firmu.

- Prethodni takav pokušaj, firma ITEC, prekinula je agresija na BiH i boravak u Sarajevu tokom blokade. Konsalting je posao koji je dovoljno dinamičan i raznovrstan da teško može dosaditi. Istovremeno, jedino je ta djelatnost mogla obezbijediti korištenje i primjenu sublimiranog znanja i iskustva stečenog uspješnim radom u jednoj od najpoznatijih multinacionalnih korporacija u svijetu.

Zašto su važne domaće konsultantske kuće?

"Strik-consulting" danas ima četiri zaposlena i široku listu saradnika koje angažuju po projektu. Širok je spektar klijenata, kojeg čine sve najznačajnije internacionalne organizacije i donatori koji pomažu razvoj i unapređenje poslovanja u BiH. Tu su i domaće kompanije koje su u vlasništvu inostranih korporacija - "Coca-Cola Helenic", "Heidelberg Cement", "Volkswagen", kao i neke internacionalne poput "Bayer"-a. Portfolio klijenata širi se izvan BiH, tako da je firma već imala angažmane i projekte u Makedoniji, Jermeniji, Moldaviji, Kosovu. Naš sagovornik je ranije isticao da bi domaće konsalting firme trebalo da imaju prednost u odnosu na strane, zbog kontakta sa našom realnošću. Koliko se situacija na tom polju poboljšala?

- Na žalost malo. Za ozbiljnije i veće projekte koje finansira međunarodna zajednica domaće firme uglavnom mogu biti samo podugovarači ili, u najboljem slučaju, članovi konzorcija. Domaće konsultantske firme i tada uglavnom nose posao radeći za značajno manje iznose tako da i nemaju priliku ostvariti eliminatorne uslove ukupnog godišnjeg prihoda u milionima. Razvoj domaće konsultantske struke bilo bi značajno razvijati zbog stvaranja predispozicija za dalji razvoj.

Kaže da je zadovoljan konsultantskim poslom, zbog dinamike i raznovrsnosti, "pa je, u osnovi, eliminisana mogućnost da posao dosadi, da pređe u rutinu, da se zasitite okruženja".

- Ja još uvijek volim da učim i otkrivam nove stvari, a konsultantski posao daje tu mogućnost više nego mnogi drugi.

Koji je put do uspješnog menadžera?

Pitali smo ga i kako se danas može postati uspješan direktor jedne firme?

- Vjerovatno je prvi korak da vas neko prepozna ili povjeruje da biste to mogli biti vi. Nakon toga slijedi definisanje strategije, postavljanje planova i ključnih koraka, formiranje tima, definisanje mjerljivih i jasnih indikatora za ostvarenje pojedinih ciljeva... Poslije toga, ide implementacija svega navedenog. Već na prvom koraku, kad postanete menadžer na operativnom nivou, ulazite u taj kompleksni i izazovni svijet menadžmenta koji je po svojoj prirodi teži i zahtjevniji nego bilo koji pojedinačni rad. Barem ja tako mislim. Nikad se nisam plašio realizacije posla koji zavisi samo od mene. Kompleksnost menadžerskog posla shvatite brzo nakon što preduslov za uspjeh u vašem radu ne bude samo ono što vi obavljate, nego rad i aktivnosti niza drugih ljudi. Što je broj ljudi u firmi veći, posao menadžera postaje kompleksniji, a uspjeh neupitno podrazumijeva i implicira više rada, veću odgovornost, donošenje odluka...

Kod svojih kolega cijeni iskrenost, pošten pristup poslu i otvorenost, uz koje se sve lakše savlada. Pristalica je timskog rada, jer pruža neuporedivo više mogućnosti i daje mogućnost za ostvarenje mnogo viših ciljeva.

- Mislim da je danas samostalno moguće napraviti velike stvari samo u nekim oblicima umjetnosti. Čak i rezultati u pojedinačnim disciplinama vrhunskog sporta podrazumijevaju timski rad velikog broja ljudi.

Najvećim uspjehom u karijeri smatra vođenje "Coca-Cole", jer je bilo dinamično, kompleksno, zahtjevno, ali nadasve uspješno. Izuteno je ponosan na imenovanje za Počasnog konzula Finske u BiH, jer "kad vas takva država izabere da je predstavljate u svojoj zemlji to se zaista može smatrati velikim uspjehom".

Da opet bira profesionalni put, ništa ne bi mijenjao.

- Jedino što mogu reći je da bih, osim dva strana jezika koje govorim, i dva na kojima mogu komunicirati najosnovnije, naučio aktivno bar još dva. To otvara mogućnosti, širi horizonte, pomaže komunikaciju, obezbjeđuje kontakte.

Iako ni sada nema puno slobodno vremena, u odnosu na nekad, ipak ga je više. Provodi ga sa porodicom, a poseban užitak je u još nedovršenoj vikendici. To mu daje "osjećaj stvaranja i zadovoljstva gradnjom, koji misli, svi ljudi nose u sebi".

- Život mi je pružio priliku da putujem širom svijeta. Obišao sam službeno destinacije na koje nikad ne bih otišao kao turista. Privatno, kao turisti dodali smo supruga i ja isto toliko putovanja na izvanredne destinacije širom svijeta. Pamtim Indoneziju kao moje prvo interkontinentalno putovanje. Japan – bili smo kao turisti na "Zlatnoj turi kroz Japan" koja je bila nezaboravno putovanje kroz jednu fascinatnu civilizaciju, potpuno drugačiju od svega drugog. Kinu iz 80-tih kad sam sa "Energoinvestom" radio projekat i proputovao od Mandžurije na sjeveroistoku do Guangdžoa na jugu. Volim Španiju i Andaluziju. Otkrili smo Italiju, posebno Toskanu kao izvanrednu destinaciju koja je tako blizu. Volim juni u Finskoj.

Šala i smijeh su mu najbolji lijek za stres. Nikada nije volio ukočenu atmosferu službenog razgovora, pa ih je rasterećivao improvizacijama i komentarima.

Oporavlja ga vikend sa surpugom ili onaj proveden u većem društvu. Vikendom je rijekto radio, samo nekada na putovanjima. Ta dva dana kaže, mora biti isključen od posla, ali zato tokom radnih dana nikad nije problem ostati i duže kako bi se posao završio.

O svojim manama i vrlinama ne govori, jer "smo mi ipak ono što drugi misle o nama, a ne što sami mislimo ili bi željeli da jesmo".

Kako i drugima pokazuje dobrotu, tako je isto i prepoznaje.

- Namjernu uvredu ne prihvatam, reagovao bih na nju odmah, jer ni ja nikad nekoga ne bih uvrijedio namjerno.

Kaže da nema neostvarenih želja.

- Pa u mladosti ne bih znao ni poželjeti ono što se kasnije ostvarivalo i bilo tako uspješno. Imam još mnogo planova, a osnovni preduslov za njihovo ostvarenje je zdravlje. U mojim godinama želje se više odnose na djecu, unuke...Na tom planu se do sada, hvala Bogu, želje uglavnom ispunjavaju.

Teodora Brnjoš