Odobren Prijedlog zakona o unutarnjem platnom prometu FBiH

Razlog za donošenje ovog zakona jest što zakonski okvir koji uređuje platni promet u Federaciji BiH nije unapređivan od 2001. godine, to jest od prijenosa poslova platnog prometa sa Zavoda za platni promet na komercijalne banke i Centralnu banku BiH (početkom 2001.) i pored prisutnih problema i nedostataka u njegovom funkcioniranju u praksi.

Zato je Vlada FBiH utvrdila i u parlamentarnu proceduru uputila Prijedlog zakona o unutarnjem platnom prometu.
Ovlaštene organizacije za obavljanje platnog prometa su, prema Prijedlogu zakona, banke sa sjedištem u Federaciji BiH, podružnice banaka iz Republike Srpske i Brčko distrikta BiH koje imaju dozvolu Agencije za bankarstvo FBiH i drugi subjekti koji obavljaju poslove unutarnjeg platnog prometa za ovlaštene organizacije sukladno ovom zakonu.

Osim njih, Centralna banka BiH obavlja poslove unutarnjeg platnog prometa, dok "BH Pošta" i "Hrvatska pošta", putem svojih organizacijskih dijelova, mogu u okviru poslova platnog prometa, primati naloge za plaćanja od fizičkih osoba, obavljati isplate fizičkim osobama za račun poslovnih subjekata i fizičkih osoba koje imaju račun kod ovlaštenih organizacija, primati uplate gotovog novca od fizičkih osoba u korist računa poslovnih subjekata i fizičkih osoba koje vrše plaćanja putem računa, primati uplate gotovog novca od pravnih osoba (uplate pazara) u korist računa tih pravnih osoba otvorenih kod ovlaštenih organizacija, te preuzimati i otpremati gotov novac ovlaštenim organizacijama.

Ovo je usaglašeno na dva sastanka predstavnika Vlade FBiH, Centralne banke BiH, "BH Pošte" i "Hrvatskih pošta", a nakon što je raniji Prijedlog zakona o unutarnjem platnom prometu povučen iz parlamentarne procedure.

Najznačajnije manjkavosti u postojećem platnom prometu odnose se na neuspostavljen sistem za učinkovitu prisilnu naplatu s računa dužnika, odnosno naplatu na temelju sudskih rješenja i drugih ovršnih isprava, naloga za plaćanje zakonskih obaveza i javnih prihoda, naloga povjeritelja sukladno instrumentima osiguranja, dospjelih vrijednosnih papira, mjenica i ostalih osnova za naplatu.

To otežava naplatu potraživanja, a time se doprinosi finansijskoj nedisciplini. Na ovaj način se ne osigurava zaštita povjeritelja, već dužnika. Stoga je novim zakonom nužno bilo regulirati i unaprijediti postupak prinudne naplate.