Zašto radnik u Sloveniji vrijedi više od radnika u Bosni i Hercegovini?

Analize pokazuju da su radnici u nekim državama i društvima efikasniji nego u drugim, često i onim susjednim. Iako je riječ o istim vrstama poslova s jednakim intenzitetom, rezultat je često različit.

Kad je 1988. godine produktivnost radnika u Sjedinjenim Američkim Državama bila 35 puta veća od njegovog kolege radnika u afričkoj državi Niger, zemlje zapadnog Balkana imale su relativno ujednačene ekonomije. Ali, 20 godina poslije situacija se drastično promijenila, pa se pojavljuju značajne regionalne razlike glede bruto dodane vrijednosti po zaposlenom. Pritom se jasno uočava razlika između zemalja koje su napravile značajan pomak ka Evropskoj uniji od onih koje kaskaju na tom putu.

Slovenski radnik najvrijedniji na Balkanu

Zaposleni u Sloveniji, koja je od svih bivših jugoslavenskih zemalja prva ušla u Evropsku uniju, najefikasniji su u regiji, pokazuju to analize koje su se bavile omjerom bruto dodate vrijednosti proizvedenih roba. U izvještaju Centra za zastupanje građanskih interesa navodi se da jedan zaposleni u Sloveniji godišnje prosječno stvori 36.996 EUR dodane vrijednosti, a u Makedoniji samo 10.208 EUR. Istovremeno, zaposleni u Bosni i Hercegovini godišnje stvori oko 15.517 EUR. Razlozi za slab rezultat BiH u ovom mjerenju su kompleksni i zadiru u same temelje privrede i pravila igre.

Američki univerzitet Stanford u svojoj analizi konstatira da osnove za objašnjavanje razlika u ovom segmentu leže u ljudskom kapitalu, infrastrukturi, te u produktivnosti radnika koja je u ovom kontekstu najvažniji faktor. Ali, zašto su radnici u nekim zemljama produktivniji nego u drugim? Ključni razlog je u tzv. društvenoj infrastrukturi, odnosno u zakonima, pravilima i okolini koja određuje način na koji pojedinac može steći znanje i vještine, a firme akumulirati profit. Usto je država dužna omogućiti uvjete u kojima firme mogu slobodno zarađivati, radnici imati mogućnosti za razvoj vještina, a tehnološki transfer od obrazovnih institucija ka ekonomiji i obrnuto biti ohrabrivan i podržan.

Kako podići dodanu vrijednost po zaposlenom?

Nema jednostavnog rješenja za povećanje vrijednosti rada radnika u BiH kao i njihove efikasnosti. Ovaj proces usko je vezan za sveukupna ekonomska kretanja u zemlji, ali je prvi i najvažniji korak u tom pravcu podizanje svijesti o pitanju produktivnosti po zaposlenom. Osim toga, Centar za zastupanje građanskih interesa u svom izvještaju predlaže i ostale potencijalne korake na putu rješavanja ovog problema.

Prije svega, potrebna su veća ulaganja u tehnologiju, opremu i računarsku integraciju, što bi zaposlenima dalo više sredstava na raspolaganje i čime bi se njihov rad unaprijedio a dodana vrijednost uvećala. Također, poticanje inovacija u tehnologiji te formiranje obrazovnog sistema koji ohrabruje mlade studente na odvažne korake doprinijelo bi razvoju novih metoda rada. U okviru ovih reformi nužno je i olakšati proces pokretanja novih firmi te pružiti bolju podršku startap kompanijama.

U konačnici, jedna od ključnih reformi jeste kreiranje jasnih pravila rada u javnim preduzećima koja u velikom broju slučajeva posluju s gubitkom. Transparenost rada i odgovornost za loše poslovne rezultate predstavljaju provjerene metode za razvoj i unapređenje rada javnog sektora.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet sa portala www.novovrijeme.ba od 31.03.2014.)