Bobovište - Cijelo selo živi od svojih proizvoda

Selo Bobovište u dubrovačkom zaleđu, koje je do rata pripadalo Trebinju a onda postalo dio federalne opštine Ravno, ponovo živi zahvaljujući gradu Dubrovniku i autohtonim hercegovačkim proizvodima koje seljani otkako znaju za sebe nisu mogli ni spustiti na pijačne tezge a već bi bili prodani.

Iako je tokom rata bilo na prvoj borbenoj liniji i poprilično je stradalo, sa još vidljivim posljedicama, u Bobovište se vratilo dvadesetak prijeratnih mještana koji tamo stalno žive i još toliko onih koji u svoje selo dolaze gotovo svakodnevno, iako su nastanjeni u Trebinju, a svi žive od pčelarstva, stočarstva i poljoprivrede.

- Mi smo se krajem avgusta 1999. godine počeli vraćati u selo trudeći se da naš projekat od prvog dana bude samoodrživ. Živjeli smo u ruševinama i odmah smo počeli pomalo obrađivati zemlju i nabavljati poneku domaću životinju, tako da su se donatori nakon pola godine uvjerili da mi tu zaista želimo ostati -priča najaktivniji mještanin sela Danilo Mandeganja, koordinator opštine Ravno za mjesnu zajednicu Ivanica, kojoj pripadaju.

On je danas i potpredsjednik Udruženja povratnika koje su 2007. godine osnovali mještani i do danas dobili različite donacije od 350.000 do 400.000 maraka.

- Te 2007. smo ostvarili i najveći projekat, ponovnu elektrifikaciju sela, u koju je uloženo oko 150.000 maraka. Tim projektom struja je došla i u neka susjedna sela - prisjeća se Mandeganja.

Kaže da je donacijama od UNCOR-a, HELP-a i Vlade RS obnovljeno i desetak kuća. Nakon toga se krenulo u obnovu seoske crkve svetog Đorđa u koju je, ne računajući rad mještana, uloženo 40.000 KM i to 25.000 resorno ministarstvo BiH, 5.000 od Sekretarijata vjera RS, a ostatak su prilozi mještana i donacija opštine Ravno.

Desetak mještana, koliko smo ih zatekli kod kuća, kažu da svoje proizvode nikad nisu ni nosili na trebinjsku pijacu s obzirom na to da su bili bliže Dubrovniku. Nakon rata vrlo brzo su obnovili prijeratne veze i prijateljstva, tako da danas ne idu ni na dubrovačke pijace već po njihove proizvode Dubrovčani sami dolaze ili ih naručuju telefonom, pa ih Bobovštaci samo isporuče na kućne adrese.

- Imam tri krave i sve tri daju dosta mlijeka, pa prikupim veću količinu sira mjesečno i sve to prodam na kućnom pragu - ponešto Trebinjcima, ali najviše Dubrovčanima, od čega zaradim jednu radničku platu", kaže Desanka Ćeranić i dodaje da svako u selu ima svoje mušterije i da se zna red u takvoj trgovini.

Pomoć i podsticaji

Osim pomoći od devet steonih junica, jednog motokultivatora, Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica RS je Bobovištima dodijelilo grant od 20.000 KM, a svi njihovi pčelari su članovi Udruženja pčelara "Vrijesak" u Ravnom, odakle svake godine dobijaju pogače za prihranu pčela i podsticaje za razvoj ove privredne grane.