"Pelivanove" poslastice u Beogradu - Jače od okupacije, reketaša i tranzicije

(Poslastičarnicu vodi Suhaib Alšukeir, čukununuk osnivača Mustafe Pelivana)

Od 1851. više puta su se mijenjale granice države, vladari i društvena uređenja, a "Pelivan", prva poslastičarnica u Beogradu, preživjela je i nadživjela sve te burne istorijske događaje. Pod istim imenom i pod upravom porodice koja ju je i utemeljila, neprekidno postoji već 162 godine.

– Niko od naslednika Mustafe Pelivana nije želio da digne ruke od zanata u koji ga je uputio prethodnik. I tako evo već pet generacija. Posebno sam ponosan što smo "sa koljena na koljeno" sačuvali i tajni recept za sladoled – kaže Suhaib Alšukeir, čukununuk osnivača poslastičarnice, koji danas vodi posao u lokalu na početku Bulevara kralja Aleksandra.

Porodično-poslovnu priču započeo je Goranac iz Dragaša Mustafa Pelivan. Početni kapital stekao je kao ondašnji najbolji rvač u Srbiji. Zarađeni novac uložio je u poslastičarnicu, koja se nalazila na mjestu današnjeg "Staklenca" na Trgu Republike. Bilo je to u doba ustavobraniteljske kneževine, 1851. godine. Slatki lokal ostao je tu i posle povratka Obrenovića na vlast, a adresa nije mijenjana ni nakon ponovnog dolaska Karađorđevića i Prvog svjetskog rata.

– Posao je nasledio Mustafin sin Malić Pelivanović. Porodica je stekla poslovni i društveni ugled, pa je Malić biran za narodnog poslanika neposredno posle Prvog svetskog rata. Po narudžbi vladara, dvoru smo isporučivali alvu, što je bila preteča današnjeg "keteringa". Mnogi budući poslastičari su kod Malićevog naslednika Azira, mog dede, izučili zanat i posle otvarali radnje širom Srbije i Jugoslavije – navodi Alšukeir.

Izvorna poslastičarnica stradala je u nemačkom bombardovanju 6. aprila 1941. Azir je odmah posle toga uspio da otvori novu radnju u Bulevaru kralja Aleksandra, u kojoj se "Pelivan" i danas nalazi. Njegov lokal, kao nezaobilaznu stanicu u Beogradu pomenuo je i Ivo Andrić u "Znakovima pored puta".

– Azir je posle 1945. bio u strahu da mu nove vlasti ne oduzmu lokal, ali je uspio da opstane. Štaviše, mnogi funkcioneri nove vlasti ne samo iz Beograda već i iz Slovenije i Hrvatske, postali su njegovi redovni gosti.

Političari su uveče ustupali mjesto umetnicima i romantici, jer su se ovde upoznali i izlazili mnogi parovi. Tu je i moja majka Seija, Azirova ćerka, srela moga oca koji je u Jugoslaviju došao iz Sirije – svedoči Alšukeir.

Sadašnji vlasnik dodaje da je broj mušterija počeo da opada krajem osamdesetih i u toku devedesetih.

– Kroz te godine velikih iskušenja poslastičarnicu su vodili moji roditelji. Pokušavali su i da nas reketiraju. Taman kada se to smirilo, počeo je period tranzicije, ljudi su gubili posao, para je bilo sve manje, a samim tim i mušterija. Opstajemo samo zahvaljujući tome što ne želimo da budemo ti koji će prekinuti porodičnu tradiciju – zaključuje Alšukeir.

Bata Stojković zavodio red pred radnjom

Jedna od viđenijih mušterija koja je uvijek disciplinovano stajala u redu pred poslastičarnicom "Pelivan" bio je i glumac Danilo Bata Stojković.

– U to vreme dešavalo se da uvek neko pokuša da dođe do sladoleda preko reda. Legendarni glumac jednom se toliko naljutio da je poput likova koje je tumačio povisio ton i natjerao nestrpljive goste da se vrate i ne preskaču ostale – opisuje Suhaib Alšukeir.

Ne kradi i ne dozvoli da te pokradu

– Deda Azir nikada nije dugovao radnicima niti je bilo koga od njih oštetio, ali isto tako nije dozvoljavao da njega neko prevari. Da bi svoje zaposlene spriječio u tome imao je običaj da im zašije džepove na radnim pantalonama. Svima koji bi se tek zaposlili davao je neograničene količine baklava, kako bi se zasitili i kako se kasnije ne bi prejedali poslasticama – otkriva Suhaib Alšukeir.

(Napomena: tekst je u potpunosti preuzet iz lista "Politika" od 24.05.2013.)