Kako je tekla istorija skijanja na Jahorini?

Prvi objekat većeg kapaciteta na Jahorini bila je lovačka kuća koju je 1878.godine izgradila Austrougarska buržoazija koja je lovila na Jahorini. Značajan korak na razvoju smučanja napravljen je 4. aprila 1905. godine, kada je u Sarajevu osnovan odjel Radničkog turističkog društva "Prijatelj prirode" kao ogranak društva "Die Naturfreunde". Zimsko planinarenje, odnosno planinarenje uz upotrebu smučki postaje jedna od djelatnosti ovog naprednog društva, čije je, inače, samostalno djelovanje nastavljeno i po završetku prvog svjetskog rata.

1912. godine na Jahorini je izgrađena željeznička šumska pruga od Pala (829 m) do Poljica (1530 m) namjenjena za izvoz drveta. Ova pruga se dalje naslanjala na željeznički pravac Višegrad – Sarajevo, građen od 1901. do 1904. godine po naređenju cara Franje Josipa. Prvi svjetski rat prekinuo je aktivnosti prvih ljubitelja smučanja. No, sa završetkom ratnih razaranja, smučanje i smučari ponovo stupaju na scenu.

Period poslije Prvog svjetskog rata

Prva lovačka kuća je izgorila, a na njenom mjestu je izgrađen dom "Romanija" sa 60 ležaja, koji je 1922. godine takođe izgorio.

1923. godine, dolaze prvi ljubitelji prirodnih ljepota na planinu Jahorinu i donose prve skije. Te godine je napravljena zgrada hotela "Šator", u kojem je bilo oko 70 ležaja i do njega se dolazilo šumskim putem. Prvi drumski putni pravac ka vrhu Jahorine građen je duž trase pruge 1925. godine kada je general Đorđe Tomić za tu namjenu mobilisao vojsku i rezervu. Ovim putnim pravcem Fertineli je izvlačio drvenu građu sa Jahorine do 1936. godine. Po naređenju kralja Aleksandra, general Đorđe Tomić 1926. godine pravi zgradu Doma armije sa 80 ležaja.

Godine 1933. u Sarajevu je osnovana prva samostalna smučarska organizacija pod imenom "Ski-klub Sarajevo". Sve do rata 1941. godine, ovaj klub je činio značajne napore na unaprijeđenju do tada nepoznatog smučanja, kao i takmičenja u svim kategorijama. U ovom periodu odrađeno je međunarodno takmičenje u alpskim disciplinama na Jahorini.

Iako su izgrađeni objekti nudili udoban smještaj, na Jahorinu su još uvijek navraćali znatiželjni posjetioci ili grupe koji su dolazili radi uživanja u prirodnim ljepotama planine sa manjim zadržavanjem. Teko je bilo sve do II Svjetskog rata kada su tada postojeći objekti uništeni i spaljeni.

Period poslije Drugog svjetskog rata

Poslije Drugog svetskog rata (1941-1945) obnovljeni su navedeni spaljeni objekti, a još 1947. godine na Jahorinu je dovedeno električno svjetlo. Izgrađen je podzemni kabal za struju i telefonske veze… i počinje izgradnja mnogobrojnih hotela. 1950. godine napravljen je Sindikalni planinarski dom "Jahorina", pet godina kasnije dom "Košuta", dom "Partizan" izgrađen je 1959. godine, godinu dana kasnije nikla je vila "Bistrica", pa 1961. godine dom "Mladost" i hotel "Jahorina" koji je izgrađen 1975. godine napravljen je hotel "Jahorina". Te iste godine dom "Košuta" je više neupotrebljiv, a vila "Bistrica" je izgorila 1974. godine

Nakon II svjetskog rata omladina je već 1945. godine izgradila put od Trebevića i Pala sve do Rajske doline.

Žičare

Prva žičara na Jahorini je izgrađena i otvorena 1952. godine. Polazna stanica žičare se nalazila kod hotela "Jahorina" na nadmorskoj visini 1660 m išla je do vrha 1885 m na Goloj Jahorini. Dužina žičare iznosila je 1050 m. Bio je to jednosjed sa 102 sjedišta, kapaciteta 360 putnika na sat. Od polazne stanice do vrha vožnja je trajala 8 minuta.

Nakon rata formirana su planinarsko-smučarska društva, koja su se više bavila planinarstvom nego smučarstvom. Tek 1954. godine formiranjem samostalne smučarske organizacije pod nazivom Sarajevski smučarski klub, počeo je intenzivniji rad na unaprijeđenju smučarskog sporta u Sarajevu.

U to vrijeme osim žičare su postojale smučarske staze dužine 3.660 m. Već 1957. godine održan je III Omladinski šampionat alpskih zemalja.

Druga žičara je dovršena i otvorena 1965. godine. Ona se nalazila na polaznoj stanici Poljice na nadmorskoj visini 1530 m i išla je do 1908 m/nv na "Začarane dvore" ispod "Ogorjelice".

Treća žičara je dovršena i otvorena u januaru 1971. godine. Ona je počinjala na polaznoj stanici od hotela "Jahorina" sa nadmorske visine 1.660 m i spuštala se do 1329m/nv u mjesto Ževnje – Vrhprača. Bio je to jednosjed sa 138 sjedišta kapaciteta 100 putnika na sat.

1972. godine je izgrađen Ski lift u Rajskoj dolini. Ski lift kod doma "Partizan" dovršen je i otvoren januara 1976. godine. Te 1976. godine u izgradnji je "jednoužetna dvosjeda kružna žičara" sa dužinom trase 1320 m, a locirana je zapadno od žičare jedan na blago nagnutom platou kod velike krivine na Ogorjelici. U planu je bila i izgradnja ski liftova za djecu kao i žičara Pale-Jahorina.

Asfaltiranje puta Sarajevo – Jahorina odvijalo se 1971. i 1972. godine, a četiri godine kasnije je završen i put od Pala do Jahorine. Jahorina je 1974. godine bila organizator Evropskog i Svjetskog omladinskog kriterija u smučanju, što je tada predstavljalo veliku afirmaciju planine.

Evropski kup za muškarce, kao i Svjetsko prvenstvo za žene "Zlatna lisica" održalo se baš na Jahorini 1975. jer te godine na mariborskom Pohorju nije bilo snijega. 1977. godine u kalendar FIS-a je uvršćeno takmičenje Evropskog kupa na Jahorini.

(Napomena: tekst je u preuzet sa www.oc-jahorina.com)