Arheološka senzacija na Koridoru 5C: Kod Mostara otkrivene prapovijesne grobnice

Na poddionici auto-puta Mostar jug – tunel Kvanj, tokom zaštitnih arheoloških istraživanja, otkriveno je više prapovijesnih kamenih gomila. Do sada je istraženo njih dvadeset, a preliminarni podaci ukazuju na to da nalazi potiču iz mlađeg gvozdenog doba, tačnije iz perioda od 4. do 1. vijeka prije nove ere.

Pročelnik Studija arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru doc. dr sc. Tino Tomas u razgovoru za Fenu rekao je da se radi o zakonom propisanim istraživanjima koja se provode prije svega radi zaštite arheološke baštine prije nego što ih izgradnja, u ovom slučaju auto-puta, ugrozi.

– Osnovni cilj takve vrste istraživanja je detektovati, dokumentovati i sačuvati arheološka nalazišta i nalaze, spriječiti njihovo uništavanje bez prethodnog istraživanja i omogućiti nastavak zacrtanih infrastrukturnih radova – kazao je Tomas.

Istraživanja provodi Studij arheologije Sveučilišta u Mostaru.

– Vrši se sistematsko prikupljanje terenskih podataka, odnosno sistematska identifikacija sveukupnih tragova različitih vrijednosti i sadržaja zatečenih u krajoliku uz kartiranje površinskog arheološkog zapisa – pojasnio je mostarski arheolog.

Istraženi tumuli (gomile) predstavljaju nalazišta iz domena kulta mrtvih, odnosno mjesta pojedinačnog ili višekratnog sahranjivanja.

– Konkretno, o gomilama s trase postoje parcijalni podaci navedeni u arheološkoj literaturi, međutim te lokacije nikada nisu bile podvrgnute arheološkim istraživanjima. Ove su posebne prije svega po dokumentovanom obredu sahranjivanja, ali i po nalazima i prilozima koje pronalazimo u njima – kazao je.

Preliminarna iskopavanja potvrdila su da se radi o skupnim grobnicama, najvjerovatnije bližih krvnih srodnika, tipa porodice ili slično. Uz ostatke pokopanih, pronađeni su nakit i metalni dijelovi nošnje, oružje i keramičke posude izrađene na lončarskom kolu.

Posmatrajući nešto širi kontekst spomenutih nalaza, Tomas ističe kako je ključan momenat koji arheolozi vežu za osnivanje grčkih kolonija i pripadajućih emporija u neposrednoj blizini, na istočnoj obali srednjeg Jadrana početkom 4. vijeka prije nove ere.

U pojedinim medijima pojavili su se napisi kako se u ovom otkriću radi o narodu Daorsa, ali Tomas navodi kako je u ovom trenutku teško dati precizan odgovor na to pitanje.

– Mi, naravno, ovo najnovije otkriće samo uslovno vezujemo za narod Daorsa, nikako kategorički. Upravo jer se na taj prostor spomenuti narod tradicionalno smješta, a nalazi koje smo prikupili putem arheoloških iskopavanja korespondiraju s vremenom u okviru kojeg gradina iznad Ošanića i Daorsi kao narod doživljavaju svojevrsni apogej.

On podsjeća da je upravo tokom ranijih istraživanja na prostoru samog Daorsona istražen određeni broj pripadajućih grobnih cjelina, koje se po dokumentovanom načinu i obredu sahranjivanja razlikuju od ovih nedavno istraženih.

– Kada u obzir uzmemo činjenicu da prakse koje prate sam čin sahranjivanja spadaju u oblike najkonzervativnijeg ljudskog ponašanja i strogo su definisane društvenim i religijskim konvencijama koje reflektuju snažne veze i osjećaje zajedničke pripadnosti, onda se postavlja logično pitanje da li je riječ o istom narodu u užem smislu.

Prikupljena arheološka građa i podaci još su u procesu stručne obrade, napominje Tomas, nakon čega slijedi njihova publikacija i naučna interpretacija, a potom i prezentacija široj zainteresovanoj javnosti.

Hercegovina obiluje istraženim i neistraženim arheološkim lokalitetima iz različitih vremenskih perioda, podsjeća pročelnik mostarskog Studija arheologije.

– Kada bismo upoređivali prostor Hercegovine, pa i cijele države, sa zemljama u okruženju, svakako da na određen način zaostajemo po pitanju količine i dinamike arheoloških istraživanja. Najveći razlog takvoj situaciji zasigurno je nedostatak razvijenog i funkcionalnog institucionalnog okvira, odnosno sistema, a samim tim i stručnog i kompetentnog kadra koji bi provodio takve aktivnosti – smatra Tomas.

Dodaje kako kvalitetno valorizovana arheološka baština može podstaći razvoj raznovrsne turističke ponude, posebno posebnih oblika turizma koji se sve više nameću kao održiv smjer razvoja destinacija.

– Baština se ranije posmatrala kao statična i neprofitna vrijednost, zavisna prije svega od javnih sredstava. Danas se, međutim, naglašava da odgovorna turistička valorizacija može obezbijediti ekonomsku održivost i sredstva neophodna za njenu zaštitu. Ipak, riječ je o izuzetno osjetljivom procesu jer su arheološka nalazišta krhki i neobnovljivi resursi. Svako nestručno postupanje, odnosno nedostatak znanja i ukusa, može uzrokovati nepovratnu štetu, stoga procesu njene valorizacije i interpretacije uvijek moraju prethoditi znanje i stručnost – upozorava Tomas.

Nažalost, često se dešava da se u Bosni i Hercegovini arheološka nalazišta devastiraju, a državno blago preprodaje i uništava.

– Iako su u međuvremenu preduzeti određeni koraci, poput stručnih obuka i radionica za državne službenike te jačanja saradnje s međunarodnim organizacijama, sistemsko i jedinstveno rješenje na državnom nivou još uvijek izostaje. Problem dodatno otežava složena administrativna struktura zemlje, zbog koje su nadležnosti podijeljene, a zakonodavni okvir često nedovoljno usklađen i efikasan u primjeni – kazao je Tomas.

Država formalno posjeduje mehanizme zaštite arheološke baštine kroz kaznene odredbe koje zabranjuju neovlaštena istraživanja, oštećivanje i iznošenje kulturnih dobara, ali je u praksi zaštita ograničena nedostatkom finansijskih sredstava, stručnog kadra, nadzora na terenu i dosljedne primjene zakona.

– Poseban problem predstavljaju ilegalna iskopavanja uz pomoć detektora metala, pri čemu se nalazišta nepovratno oštećuju, a pronađeni predmeti izuzimaju iz svog izvornog konteksta, čime se gubi njihova naučna vrijednost – konstatuje Tomas.

Zabilježeni su i slučajevi preprodaje arheoloških predmeta putem interneta i njihova krijumčarenja preko granice, što upućuje na postojanje crnog tržišta kulturnih dobara.

Takve aktivnosti ne nanose samo materijalnu štetu, već uzrokuju trajni gubitak podataka i dijela kulturnog identiteta zemlje – zaključio je Tomas.