Marketing bez prakse: ESG u regionu još uvijek samo lijepa riječ

- Mnoge kompanije nemaju dovoljno znanja o ESG-u i njegovim koristima - ističe jedna od ekspertica koja je učestvovala u kvalitativnom dijelu istraživanja. Ovaj nedostatak znanja ne sprečava upotrebu ESG-a u promotivnim materijalima, ali predstavlja ozbiljnu prepreku za njegovo uvođenje u svakodnevnu poslovnu praksu.

Stručnjaci upozoravaju da trenutni pristup ESG-u u regionu može čak imati i kontraproduktivan efekat. Projekti poput Omnibus-a, koji bi trebali olakšati implementaciju održivih praksi, stručnjaci su ocijenili kao "korak unazad". U tom kontekstu, ESG postaje još jedna korporativna parola, lišena stvarne težine.

Pojava "greenwashinga", odnosno lažnog predstavljanja firmi kao održivih, sve češće se prepoznaje i u zemljama regiona. Marketing sektor koristi ESG kao sredstvo reputacijskog pozicioniranja, dok operativne službe nemaju kapacitete da odgovore na obećanja.

Zašto firme koriste akronim ESG, ali ne primjenjuju standard u praksi?

Rezultati istraživanja jasno pokazuju nekoliko ključnih razloga za ovaj paradoks:
• Nedostatak znanja i stručnosti: gotovo 41% anketiranih firmi ističe to kao glavni izazov.
• Nedostatak vremena i budžeta: za male i mikro firme, ESG je dodatno administrativno i finansijsko opterećenje.
• Nejasan regulatorni okvir: firmama nedostaju jasne smjernice koje bi ESG pretvorile iz opcije u standard.

Uprkos tome, poslovni sektor je svjestan reputacijskog značaja ESG-a, što objašnjava njegovu prisutnost u marketinškim porukama čak i kad izostaje stvarna primjena.

Od riječi do prakse: potrebna konkretna rješenja

Upravo zbog toga, istraživanje ističe važnost razvoja lokalizovanih digitalnih alata, jednostavnih i pristupačnih svima, uključujući i nestručne članove timova. Potrebne su aplikacije za samoprocjenu ESG znanja i statusa, mobilne i web platforme koje omogućavaju početnu orijentaciju, edukaciju i kontinuirano praćenje napretka. Takvi alati bi mogli biti transformacijski za mala i mikro preduzeća pretvarajući ESG iz složenog administrativnog zahtjeva u konkretan i izvediv poslovni proces.

Osim tehnologije, firmama je potrebna i regulatorna jasnoća, sistemska edukacija, te podrška kroz konkretne studije slučaja i regionalne "hubove" znanja. ESG se ne može širiti organski kroz individualni entuzijazam – potrebno ga je spustiti sa nivoa globalnih trendova na teren mikro i malih firmi, koje čine okosnicu ekonomija regiona.

Ako se ne krene tim putem, ESG će u regionu ostati marketinška fasada, iza koje stvarne održive prakse neće postojati. A to, pokazuje ovo istraživanje, već prepoznaju i sami učesnici poslovne zajednice.