Nordhavn: Promišljena urbana transformacija industrijske luke na danski način

Osim o kvaliteti gradnje stambenih i poslovnih objekata, u Nordhavnu se jednako vodi računa i o razvoju javnih prostora, dijelova između zgrada, prije svega kako bi se ljudi koji tu žive i svakodnevno borave osjećali ugodno i povezani jedni s drugima. Jedan od motiva u Nordhavnu, naglašava se, jest i "život između kuća".

Zato i nije bez razloga što se između zgrada, osim uređenih zelenih džepova, ozelenjenih dječjih igrališta i prostora za odmor, mogu uočiti i stolići i stolice namijenjeni za pauzu uz kavu s susjedima. Uz to, stanari zgrada, kako se navodi, dobivaju i dodatna sredstva da, u skladu sa svojim željama, dodatno urede prostor. Jedna od posebnosti Nordhavna je i to što je u njemu, kako je istaknuo Madsen, za najmlađe napravljeno i prvo igralište u vodi u Kopenhagenu.

A, kada smo kod vode, iako ovaj grad u gradu niče na prostoru nekadašnje luke, voda u njemu je izuzetno čista, naglašava Madsen. Nordhavn čine brojni uređeni kanali, a na većim vodenim površinama unutar naselja, grupa višeslojno obučenih srpskih novinara, koja je ovaj dio Kopenhagena obilazila tokom prohladnog svibanjskog jutra, uočila je više stanara koji se s uživanjem kupaju i bez imalo drhtavice nakon tog osvježenja odlaze prema svojim stanovima.

U svim dijelovima ove četvrti Kopenhagena može se primijetiti i dosta drveća. A uz svako stablo nalazi se po jedna zelena vreća. Madsen ukazuje da je to zbog održavanja i zalijevanja stabala, a svako od njih dnevno dobije po 20 litara vode.

Uočili smo još nešto – u Nordhavnu ima automobila, ali nigdje nismo zapazili staze zakrčene četverotočkašima. I to nije bez razloga, jer kako je Madsen otkrio, velika garaža nalazi se ispod vode, odnosno ispod naselja. Ali, dodaje, mnogi među onima koji žive i rade u Nordhavnu, kao i brojni drugi stanovnici Kopenhagena, koriste bicikl kao prijevozno sredstvo, jer je od Nordhavna do centra grada posebno uređena ekspres biciklistička traka kojom se ta udaljenost prelazi za deset do petnaest minuta. A kome se ne voze ni bicikl ni auto, može koristiti metro koji dolazi svakih četiri minute, zbog čega nije potrebno gledati na sat kada će naići, dodaje Madsen i šali se da se do centra može i kajakom, s obzirom na uređenu mrežu kanala.

Ipak, to ne znači da stanovanje u njemu mogu sebi i svojim porodicama priuštiti samo imućniji. Ovo naselje je osmišljeno tako da u njemu žive i radnici, i manje bogati Danci... I to ne u odvojenim dijelovima Nordhavna, već jedni uz druge i, prije svega, jedni s drugima. Jer, kako naglašava Madsen, ideja, a i politika stanovanja u Danskoj, jest da se ne stvaraju geta, već da se ljudi, susjedi, bez obzira na status međusobno povezuju, da socijalno stanovanje podrazumijeva integraciju, a ne getoizaciju.

Čini se da je to jedan od glavnih razloga zašto je projekt urbane transformacije Nordhavna suštinski neusporediv s projektima transformacije nekadašnjih industrijskih zona koji se razvijaju na našem podneblju.

Priča o urbanoj transformaciji ovog dijela Kopenhagena ovdje se ne završava, već se u suštini vraća na početak. Jer, nedaleko od stambenog i poslovnog dijela Nordhavna nalazi se UN City, svojevrsna preteča detaljnijeg preoblikovanja nekadašnje lučke oblasti. A kako je sve počelo?

UN je u Danskoj prisutan od 1957, kada je svoju kancelariju u Kopenhagenu otvorila Svjetska zdravstvena organizacija. U međuvremenu, svoje kancelarije otvorile su i druge agencije UN-a, da bi se u nekom trenutku shvatilo da u više dijelova Kopenhagena svoje kancelarije ima desetak UN agencija. I onda je odlučeno da se napravi jedno čvorište u kojem će biti sve te agencije. Tako se došlo do ideje o UN City-ju.

– Za lokaciju buduće zgrade odabrano je ovo mjesto, jer je UN ovdje već imao staro skladište. Dizajn zgrade osmislio je tim arhitekata 3XN. Prvobitna zamisao bila je da dizajniraju zgradu koja će ličiti na ispruženu šaku, ali su arhitekti ubrzo shvatili da ne mogu smjestiti ljude iz svih UN agencija u tih pet prstiju. Pa je umjesto ispružene šake zgrada dobila oblik kompasa, jer u Danskoj postoji duga povijest pomoraca, a kompas je simbol toga. U isto vrijeme, taj kompas simbolizira djelovanje UN-a prema svim dijelovima svijeta – objašnjava konzultant za komunikacije Najam ul Assar.

Radovi na zgradi počeli su 2009. godine. Za gradnju su korišteni uglavnom materijali iz Danske i susjednih zemalja – Njemačke, Švedske i Norveške. Zgrada je završena 2013, a zaposlenici, kojih je trenutno oko 2.000 iz više od 100 zemalja, tu su preselili u srpnju 2014.

Ukoliko se zgrada UN City-ja pogleda iz ptičje perspektive, stječe se dojam kao da se nalazi na otoku. Zato i ne čudi što zaposleni u njoj, uz kancelarije i kantinu, imaju i teretanu, liječnike...

– Jedino što ovdje ne spavamo, ali jasno je da je UN City osmišljen kao samodostatan grad – napominje Najam ul Assar i dodaje da je za zaposlene u UN City-ju naročito važna blizina vode i sam koncept vode.

– Ona je za nas važna jer nam daje osjećaj sigurnosti i privatnosti. Ali, kako je Danska sigurna zemlja, naravno da nismo podigli zid oko UN City-ja, jer ako ste šetali Kopenhagenom, primijetili ste da mnogi nemaju zavjese. Nismo željeli izgraditi nešto što bi odavalo dojam da smo vanzemaljci, već smo htjeli biti povezani s ostatkom grada – ističe Najam ul Assar.

Kad je riječ o vodi, ona je za UN City jednako važna i iz razloga održivosti. Na primjer, kada pada kiša, što u Kopenhagenu nije rijetkost, kišnica se skuplja i koristi za ispiranje toaleta.

– Voljeli bismo da možemo filtrirati tu vodu i koristiti je za piće, ali nemamo dovoljno prostora za takvu opremu. No, s druge strane, u zidovima imamo cijevi, a njihova je namjena, budući da nemamo umjetni sistem za rashlađivanje i grijanje zgrade, da ljeti, kad je toplije, iz mora uzimamo vodu i pumpamo je u zidove za hlađenje. Kad je riječ o grijanju, početna ideja bila je koristiti morsku vodu i za to. Voljeli bismo da možemo sami proizvoditi dovoljno energije i za grijanje, ali ne možemo, pa koristimo održivi sistem grijanja koji se koristi u Kopenhagenu – navodi on i ističe da je i bijela boja zgrade odabrana namjenski, upravo iz razloga održivosti.

Cijela zgrada UN City bazirana je na senzorima. Zimi se pomoću njih otvaraju žaluzine kako bi ušlo što više sunca i svjetlosti, a ljeti se zatvaraju kako se zgrada ne bi pregrijavala. Na krovu se nalaze solarni paneli koji osiguravaju 10% godišnje potrošnje energije. Ipak, jasno je da to nije dovoljno pa UN City s lokalnom zajednicom radi na dodatnom osiguravanju čiste energije. U tome pomažu i ostaci hrane.

– Porcije u UN City-ju su male, ali iz praktičnih razloga – kako bi bilo što manje otpada od hrane. No budući da ga ipak uvijek na kraju ostane, u našem podrumu imamo posude za skupljanje organskog otpada. Budući da nemamo dovoljno prostora za postrojenje za bioplin, imamo partnera koji preuzima taj organski otpad i prerađuje ga za nas u bioplin – pojašnjava Najam ul Assar.

A da se u zgradi, koja zbog zaposlenih s različitih meridijana radi danonoćno, struja ne bi trošila bespotrebno, i tu važnu ulogu igraju senzori. Na primjer, ako netko od zaposlenih ima potrebu raditi u jedan ujutro, neće se paliti svjetla u cijeloj zgradi, već samo u dijelu gdje se nalazi taj zaposleni.

Kad je riječ o prijevozu, u kompleksu UN City-ja postoji više stotina mjesta za bicikle i ona su uvijek puna dvotočkaša, jer mnogi na posao u UN City dolaze biciklom.

Zgrada UN City-ja, navodi Najam ul Assar, ne ispunjava baš stopostotno standarde ugljične neutralnosti, ali ima LEED Platinum certifikat održivosti.

– UN City, kao i naša okolina, vodi se politikom čiste energije i održivosti, a cilj nam je ispuniti princip ugljične neutralnosti do 2026. – naglašava Najam ul Assar.

Središnji dio zgrade UN City su stepenice koje su dizajnirane tako da ostavljaju dojam kao da se hoda po dirkama klavira. Važne su, napominje, iz više razloga.

– Jedan od važnijih razloga je povezivanje UN agencija koje se nalaze u zgradi i međusobno pozivanje ljudi koji u njima rade. Drugi razlog je zdravstveni – hodanje po tim stepenicama. Ako se tijekom dana više puta penjete i spuštate njima, velika je vjerojatnost da ćete ispuniti dnevnu preporuku za broj koraka. Nazivamo ih srcem UN City-ja, jer se na to "srce" nadovezuju različite "arterije" koje se nalaze na različitim katovima – kaže Najam ul Assar.

U zgradi UN City ne postoji zona za pušače, pa tko želi na puš pauzu mora izaći izvan kompleksa. Budući da nisu svi dijelovi zgrade jednako udaljeni od glavnog ulaza, pojedinim pušačima je potrebno dosta vremena – i dobra kondicija – kako bi stigli do mjesta za pauzu i vratili se natrag. Najudaljenijim uredima treba i do 15 minuta hoda.

Staro skladište UN-a, na čijem je mjestu izgrađen UN City, zamijenjeno je novim, visoko automatiziranim i robotiziranim skladištem koje se prostire na više od 20.000 četvornih metara i koje se nalazi otprilike 15 minuta vožnje od kompleksa. Skladištem upravlja UNICEF i ono služi za hitne UN isporuke diljem svijeta. U njemu radi oko 300 ljudi – ne 24 sata dnevno, ali u slučaju hitnosti, poput vremena pandemije koronavirusa, isporuke se brzo pripremaju i šalju kargo prijevozom.