Sve nelogičnosti gasovoda Južna interkonekcija - Analiza otkriva nerealno nisku cijenu, prevelik kapacitet i druge manjkavosti

O sve češće spominjanom projektu gasifikacije Federacije BiH, odnosno gradnje južne gasne interkonekcije između Hrvatske i BiH, Aarhus centar u BiH uradio je analizu dosadašnjih predstavljenih dokaza o isplativosti ovog gasovoda.

Denis Žiško iz Aarhus Centar ističe da je Vlada Federacije BiH u posljednje vrijeme pokrenula još jednu kampanju obmanjivanja javnosti upornim promicanjem "Gasifikacije Federacije BiH" i korištenja plina kao "jeftinog i stabilnog izvora energije".

- Izgleda da su zaboravili da je nedavna energetska kriza bila prouzrokovana upravo enormno visokim cijenama plina i ulogom plina u geopolitičkim igrama diktatorskih režima. Činjenica je da je BiH preuzela obavezu dekarbonizacije društva do 2050. godine, tako da se korištenje plina, koji je fosilno gorivo, mora smanjiti, a ne povećati. Stoga nema smisla ulagati ogromne iznose novca građana Federacije BiH u novu infrastrukturu za fosilna goriva, koja će se graditi godinama, a onda prestati koristiti neposredno po završetku izgradnje - navodi Žiško.

Pippa Gallop iz Mreža CEE Bankwatch podsjeća da BiH ima ozbiljan zadatak ispred sebe da postepeno smanjuje potrošnju uglja, a, dodaje, postoji veliki rizik da će južna interkonekcija i drugi gasni projekti u najavi odvratiti goleme količine novca i vremena od isplativijih i čišćih rješenja.

- Niti BiH kao država niti njezini entiteti nemaju ažurne energetske strategije, stoga se odluke o velikim ulaganjima u energetici većinom donose ad hoc. U 2018. godini, je na razini države, donesena Okvirna energetska strategija do 2035. kao formalnost koja je otvorila put financiranju sredstvima EU-a, no ne postoji odluka o određenom scenariju razvoja te nije usmjerena na dekarbonizaciju do 2050. godine. Ova strategija je potpuno zastarjela, jer uključuje niz novih elektrana na ugalj koje neće biti izgrađene. U vrijeme sastavljanja ovog teksta u martu 2025. godine BiH još nije usvojila svoj Integrirani plan za energiju i klimu (NECP), no Bankwatch je neformalno došao do preliminarnog nacrta dokumenta. NECP je relativno oprezan u pogledu BiH planova za plin i ne predviđa nikakve plinske elektrane, no predviđa barem jednu dodatnu plinsku interkonekciju, bez tačnog podatka o tome da li se to odnosi na južnu plinsku interkonekciju ili na istočnu, koju planira Republika Srpska - ističe se u analizi.

Pored toga, od kraja 2024. godine Ministar energetike FBiH, Vedran Lakić, snažno promiče plinifikaciju među raznim kantonalnim tijelima vlasti, iz dosada nepoznatih razloga. Osim za južnu interkonekciju zalaže se i za zapadnu i sjevernu, koje su već dugo u stagnaciji, te usprkos maloj vjerojatnosti da će se realizirati i činjenici da nisu predviđene nacrtom NECP-a.

Kako se navodi u ovom dokumentu potreba za novom plinskom infrastrukturom u BiH daleko je od opravdane i ne može se smatrati dijelom bilo kakve koherentne strategije, a kamo li u skladu s dekarbonizacijom najkasnije do 2050. godine.

Južna interkonekcija kroz BiH duga 169 km

Južnu plinsku interkonekciju od Hrvatske do BiH planira državni operater sustava za transport plina Plinacro d.o.o. i operater BH-Gas u vlasništvu FBiH. Cilj je transportirati ukapljeni plin (LNG) iz LNG terminala na Krku u Hrvatskoj i potencijalno azerbejdžanski plin preko Jonsko-jadranskog plinovoda, ako ikad bude izgrađen.

Interkonekcija bi se protezala od Dugopolja u Hrvatskoj, preko Zagvozda, Imotskog, Posušja (BiH), Tomislavgrada, Bugojna do Novog Travnika, s ogrankom do Mostara. U Novom Travniku pridružila bi se postojećem dijelu plinovoda. Očekivani kapacitet interkonekcije je do 1,5 milijarde kubičnih metara (bcm) godišnje, oko šest puta više nego što je BiH potrošila u 2022. godini.

Hrvatski dio bio bi ukupno dugačak 74 kilometra (km), a dio u BiH 169 km, s najvišom točkom 1.715 metara

nadmorske visine.

Prema procjeni utjecaja tog projekta na okoliš i društvo, cilj Južne plinske interkonekcije je uspostaviti novu opskrbnu rutu koja bi Federaciji BiH osigurala raznoliku, sigurnu i pouzdanu opskrbu plinom, obuhvatajući i postojeće i nove potrošače, plinificirala bi regiju Hercegovine i opskrbila potencijalne industrijske potrošače plinom. Drugim riječima, cilj nije samo zamijeniti ruski plin, već i proširiti upotrebu fosilnog plina u BiH.

U analizi se ističe da je projekt snažno poticala vlada Sjedinjenih Američkih Država (SAD), vjerojatno zato što im je u interesu povećati prodaju ukapljenog zemnog plina.

- Početkom decembra 2024. objavljeno je da je sastanak koji je organizirao ambasador SAD-a, bez hrvatskog HDZ-a, završio dogovorom o usvajanju zakona u Federalnom parlamentu krajem godine. Naime, Zastupnički datum usvojio je zakon 12. decembra 2024. godine, a Dom naroda 16. januara 2025, nakon što su uspjeli osigurati dovoljno glasova bez HDZ-a.

Zakonom je propisano da je BH-Gas promotor projekta, utvrđeni su uvjeti za izvlaštenje i određeni su iznimno kratki rokovi u kojima nadležna tijela moraju izdati dozvole. Također sadrži problematičnu odredbu koja navodi da će okolišna dozvola za projekt ostati važeća do izdavanja građevinske dozvole - pojšanjava se u analizi Aarhus centra.

Pored toga, dodaje se, pred projektom su i dalje brojni izazovi. Kao prvo, i dalje mora biti prihvaćen na državnoj razini od strane Vijeća ministara, što je u najboljem slučaju daleko od jednostavnog.

Vlada FBiH procjenjuje BiH dio troškova južne interkonekcije na 199 mil KM ili oko 100 miliona EUR, no to je nerealno niska procjena, smatraju autori analize.

Za početak, ističu, čini se da je iznos izveden iz pred-studije izvedivosti iz 2013. godine. Prema njima, nije moguće da troškovi nisu narasli u zadnjih 12 godina, pogotovo uzimajući u obzir nedavnu inflaciju.

- Kao drugo, uključuje samo troškove izgradnje postojeće dionice plinovoda od Sarajeva do Zenice u oba smjera, bez drugih troškova rehabilitacije. Kao treće, dionica interkonekcije iz Grčke u Sjevernoj Makedoniji, koja je u naprednijoj fazi, trenutačno se procjenjuje na 84 mil EUR, samo za izgradnju. S dužinom od 66 km više je od 2,5 puta kraća i nalazi se na puno blažem terenu.

S obzirom na to da EIB već nekoliko godina ne finansira fosilna goriva i da su EU i evropske javne banke, u zadnje vrijeme, bili glavni izvori financiranja novih plinovoda u regiji, ovo dramatično smanjuje vjerojatnost da će projekt biti realiziran.

EBRD ima valjane razloge za oprez u pogledu južne interkonekcije, nakon prethodnih loših iskustava u FBiH. Banka je 2009. odobrila kredit za plinifikaciju Kantona Središnja Bosna, koji je uključivao izgradnju plinovoda od Zenice do Travnika koji bi činio prvu dionicu južne interkonekcije. Plinovod je dovršen 2013. godine, no nikad nije dobio dozvolu za rad. Imao je brojne probleme zbog izvlaštenja i drugih poteškoća.

S obzirom na snažnu uključenost SAD-a u promociju projekta, može se očekivati podrška američke Međunarodne razvojne financijske korporacije (eng. U.S. Development Finance Corporation). Međutim, daljnji tok politika novog režima SAD-a prema Balkanu ostaje otvoren - ističe se u analizi.

Studija izvedivosti finansirana od strane EU-a dovršena je u maju 2018. godine, prije gotovo sedam godina i njena očekivanja o budućoj potražnji proizašla su iz još starijih analiza iz 2000, 2006. i 2009. godine. Autori navode da cijela studija djeluje kao relikt iz nekog prošlog doba. Plin se predstavlja kao nešto poželjno, čija bi se potrošnja trebala povećati, umjesto kao fosilno gorivo s čijom je upotrebom potrebno završiti u sljedeća dva desetljeća.

Čak i uz optimistična očekivanja studije izvedivosti u pogledu kućnih i industrijskih priključaka, predviđa da će se južnom interkonekcijom do 2049. godine transportirati tek 543,26 miliona kubičnih metara, što dovodi do pitanja zašto je trenutačni planirani kapacitet 1,5 bcm.

Zbog sezonskih varijacija potrebno je nešto viška kapaciteta, no ne postoji razlog zašto bi plinovod bio tri puta veći od projekcije potražnje, pogotovo kad se ne čini izglednim da će se takva potražnja ostvariti. Još jedan neuvjerljiv aspekt studije, pogotovo iz današnjeg gledišta, dio je o sigurnosti opskrbe koji tvrdi da će se u razdoblju trajanja projekta ostvariti korist od gotovo 5,9 milijardi EUR. Navodno se to odnosi na izbjegavanje troškova gubitka energije u slučaju prekida opskrbe i izbjegavanja troškova uporabe zamjenskih goriva koja još više zagađuju.

Bez obzira je li to bilo realno u 2018. godini ili ne, ističe se u analizi, danas postoje gospodarski mnogo isplativije mogućnosti za domaćinstva i brojne tvrtke koje ne zahtijevaju upotrebu goriva koja još više zagađuju, posebno toplotne pumpe velikog i malog kapaciteta za grijanje, indukcijski štednjaci za kuhanje i fotonaponski solarni sistemi za električnu energiju. Kako je navedeno za njihovo postavljanje nije potrebno čekati da ponuda postane manja od potražnje, stoga se sigurnost opskrbe može osigurati ako za to postoji politička volja.

- Čak i s projekcijama o relativno visokoj potražnji i podcijenjenim troškovima kapitalnih ulaganja od 100 miliona EUR studija izvedivosti utvrdila je sljedeće: "Ogranak plinovoda u BiH stvara negativne novčane tokove tokom prvih šest godina rada. Kako bi podržao omjer duga i kapitala od 80:20, sposobnost društva BH-Gas za otplatu kredita mogla bi se poboljšati zahvaljujući novčanim tokovima koje stvara iz postojećeg poslovanja." Istovremeno je studija ustvrdila da postojeći plinovod može poslovati još najviše 10 godina, tj. do 2028. godine, s obzirom na to da je studija završena sredinom 2018. godine, vremenski to nikad ne bi uspjelo.

Ono što studija ne analizira je učinak politika dekarbonizacije, uključujući određivanje cijena ugljika i postupno ukidanje fosilnih goriva.

Ako bi se plinovod koristio u punom obimu, takve bi emisije činile oko tri miliona tona ugljičnog dioksida godišnje. Međutim, u ovoj se studiji ove emisije ne spominju, iako plinovod nema svrhu ako ne transportira plin koji će se spaljivati.

Na temelju trenutačno dostupnih dokaza, južna plinska interkonekcija stvara veliki rizik od potrošnje nesrazmjerne količine administrativnog kapaciteta i javnih sredstava u vrijeme kad se BiH treba dekarbonizirati. Budući da ovisi o plinu u samo 3% svoje opskrbe energijom, BiH mora što je više moguće iskoristiti tu prednost, umjesto da stvara ovisnost o novoj infrastrukturi za fosilna goriva. Projekt je tehnički i politički izazovan za izvesti i još je u relativno ranoj fazi, s obzirom na to da nema osigurano financiranje i da izvlaštenje još nije započelo. Zbog toga nije vrlo izgledno da će biti završen u manje od deset godina, čak ne uključujući dodatne radove na distribucijskoj mreži - zaključuje se u analizi Aarhus centra.

Izradu ove analize finansirale su Evropska unija i Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju.