Ne rađa često, ali mu plodovi vrijede kao suvo zlato

Kraj oktobra pažnju medija u komšiluku privukla je firma Euro žir iz Rajeva Sela, koja je, zahvaljujući unosnom ugovoru sa Hrvatskim šumama o prikupljanju i otkupu žira, u tri sedmice zaradila čak 2,6 mil EUR!

Dogovorena cijena za kilogram žira bila je 3 EUR bruto za hrast lužnjak i 3,30 za kitnjak.

– Žir prvenstveno služi za prirodnu obnovu hrastovih šuma. Kao posljedica akutnih klimatskih promjena, ali i specifičnosti vrste, suočeni smo sa situacijom da se hrast sve teže obnavlja sam od sebe. Najprije, hrast mora da ima dovoljno svjetlosti u prvoj fazi rasta. S druge strane, zbog svoje težine žir sa stabla pada na zemlju samo u projekciji krošnje, za razliku od sjemena nekih drugih biljaka, koje raznese vjetar ili ga rašire ptice. Takođe, žir je veoma osjetljiv na pepelnicu, a uz to, usljed klimatskih poremećaja, naročito vlage i temperature, sjeme hrasta brzo gubi svoju regenerativnu sposobnost, odnosno klijavost. Sve to za posljedicu ima da se hrast teže obnavlja prirodnim putem, već bitku dobijaju manje vrijedne vrste lakog sjemena, koje su invazivnije, poput graba. Zbog toga je šumarska struka, kako bi obnovila hrastove šume, prinuđena da simulira prirodne procese, pojasnio je za Dnevnik dr Marko Marinković, izvršni direktor za šumarstvo u JP Vojvodina šume.

A to u praksi znači, objašnjava dr Marinković, da se žir sakuplja, potom štiti tako što se termički i hemijski obrađuje, i na kraju se čuva u specijalnim hladnjačama kako bi ga bilo za setvu i u sledećoj sezoni. Jer, periodicitet uroda žira nije pravilan, baš kao što nije ni sam urod. Hrast, naime ne rađa svake godine, a i kad rađa, to je bez ikakvog pravila. Desi se nekada da rodi dvije-tri godine zaredom, a desi se da ga nema i po tri, četiri ili pet godina. Najveći zabilježeni intervali su da ga nije bilo punu deceniju.

– U tom smislu, pojedine površine uopšte ni ne mogu same da se obnavljaju u tim periodima – navodi dr Marinković. – Upravo zbog tog periodiciteta, žir je suvo zlato kada ga ima i mi kao preduzeće ne smijemo to da propustimo. Zato se organizujemo da ga sakupimo u onoj količini koja je potrebna u odnosu na šumarske planove i potrebe na terenu. I ne samo da ga sakupimo, nego i da ga sačuvamo od patogena i stavimo u hladnjače da bismo ga imali za one sezone kada žira ne bude. U saradnji sa Institutom za nizijsko šumarstvo mi smo prije petnaestak godina u Moroviću napravili i doradni centar za čuvanje žira, ali namjera nam je da povećamo tamošnje kapacitete, kao i da nađemo adekvatna tehnološka rješenja kako bismo mogli da žir duže čuvamo uz zadržavanje visokog procenta klijavosti.

Međunarodno tržište

Kada se govori o međunarodnom tržištu žira, ono postoji. Po riječima dr Marka Marinkovića, u preduzeće Vojvodina šume dolazili su iz Austrije, Njemačke... predstavnici što državnih, što privatnih šuma, koji su bili naročito zainteresovani za sremski žir.

- Njima je naš žir interesantan jer je, zbog klimatskih promjena, prisutno pomjeranje vegetacije ka sjeveru. Nažalost, to istovremeno znači i da su naše hrastove šume sve ugroženije i da se moraju praviti planovi kako da se adaptivno ponašamo. U svakom slučaju, postoji mogućnost da mi viškove žira, kada bismo ih imali - prodamo. Postoje i procedure u skladu sa našim zakonodavstvom kako se to radi. Postoji i cijenovnik: koliko košta sirov žir, koliko hemijski i termički obrađen, a koliko onaj koji bismo prodali iz hladnjače. Međutim, naše su potrebe tolike da mi nemamo puno prostora za izlazak na tržište - navodi izvršni direktor Vojvodina šuma.

Naravno, uvijek postoji opasnost i da se neko oproba u švercu žira preko rijeke, budući da je tamo cijena znatno jača, te je stoga pojačana prisutnost čuvarske službe na terenu. No, kako ističe dr Marinković, Sremci prije svega hoće da svoj žir predaju za svoje šume, te do sada, bar da on zna, nije bilo nelegalnog transporta žira na drugu obalu.

Prema operativnim iskustvima stručnjaka Vojvodina šuma, sije se u proseku 500 kilograma žira na jedan hektar. Kako navodi dr Marinković, može to da ide od 300 kg, ako je dobro stanište, pa do 700 kilograma, ako je stanište loše, da bi procenat prijema bio bolji.