Sorosev plan za spas u sedam točaka

1. Države članice eurozone slažu se da je potreban novi dogovor o osnivanju zajedničke riznice u dogledno vrijeme. U međuvremenu pozivaju Europsku središnju banku (ECB) da surađuje s Europskim fondom za financijsku stabilnost (EFSF) u rješavanju financijske krize – ECB osigurava likvidnost sustava, a EFSF preuzima rizik solventnosti.

2. U skladu s prvom točkom EFSF preuzima grčke državne obveznice koje drži ECB i Međunarodni monetarni fond. To će obnoviti suradnju između ECB i vlada eurozone te omogućiti smisleno smanjenje grčkog duga uz sudjelovanje EFSF-a.

3. EFSF bi nakon toga jamčio za bankarski sutav umjesto za državne obveznice. Dokapitalizacija bi bila odgođena, ali u slučaju potrebe bila bi moguća na nacionalnoj razini. To je u skladu s njemačkim stavom i korisnije za Francusku od dokapitalizacije koja bi se provela odmah.

4. U zamjenu za jamstvo velike banke prihvatile bi naputke koje bi davala ECB u ime vlada eurozone. Bankama koje to odbiju uskratio bi se pristup sredstvima ECB-a pod povoljnijim uvjetima.

5. ECB bi uputila banke kako da upravljaju kreditnim linijama i portfeljom dok ne uspostavi vlastiti nadzor nad rizicima. To bi uklonilo jedan od glavnih uzroka trenutne kreditne krize i vratilo povjerenje u financijska tržišta.

6. Da bi se riješio drugi veliki problem – nemogućnosti da se neke vlade zaduže po razumnim kamatnim stopama – ECB bi snizila diskontnu stopu, ohrabrujući vlade na izdavanje trezorskih zapisa i banke da održavaju likvidnost pomoću trezorskih zapisa umjesto da drže depozite kod ECB-a. Svaka kupnja ECB-a bila bi pokrivena izdavanjem vlastitih trezorskih zapisa, a rizik bi pokrivao EFSF. ECB bi obustavile operacije na otvorenom tržištu. Sve to bi omogućilo državama poput Italije da se kratkoročno zadužuju uz vrlo nisku cijenu bez da ECB posuđuje novac vladama ili tiska novac. Zemlje vjerovnici neizravno bi disciplinirale Italiju kontrolirajući koliko se Rim na takav način zadužuje.

7. Tržišta bi bila zadivljena činjenicom da su vlasti jedinstvene i da imaju višak sredstava na raspolaganju. Uskoro bi se Italija mogla zaduživati na tržištima po razumnim stopama. Banke bi se mogle dokapitalizirati i države članice eurozone mogle bi se dogovoriti oko zajedničke fiskalne politike u mirnijoj atmosferi.