Grčka u koju se rjeđe ide – Sva ljepota Volosa i njegovih divljih plaža nalik jadranskim (FOTO)

Postoje neka mjesta u Grčkoj u koja turisti iz naših krajeva odlaze samo u tranzitu – recimo ka Skijatosu, Skopelosu, Eviji, Pelionu i sl. i u kojima se naš jezik zaista rijetko može čuti. Na primjer, samo u velikim trgovinama u kojima se naši turisti snabdijevaju prije nego što produže ka ovim popularnim turističkim destinacijama.

Jedno od takvih mjesta je svojom ponudom plaža i drugim atrakcijama koje nudi izgleda našim turistima potpuno nepoznato jer na tamošnjim plažama tokom julskog boravka nismo sreli nijednog turistu iz naših krajeva. A riječ je o Volosu, koji smo samo kratko pomenuli u našem ranijem putopisu o Pelionu.

Iako je peti najveći grad u Grčkoj i jedna od najvažnijih tamošnjih luka, ovaj grad turistima i te kako ima šta da ponudi, a bogme ima i plaže, samo ih lokalci brižljivo za sebe čuvaju.

E mi smo neke od njih, upravo zahvaljujući tim lokalcima i otkrili, samo se nadamo da nam zbog toga neće i zamjeriti jer su, što bi se moderno reklo, pravi štek – divlje, mirne, sa par kupača u vodi, ili čak nijednim, prirodnom hladovinom cijeli dan, stenama, uglavnom težim ulaskom u vodu, ali na par mjesta mogu i djeca. Ali je zato voda kristalno čista, a miris joda i borovine, uz zvuke zričaka, takav da vam se momentalno iz sjećanja vrati nekadašnja jadranska obala prije nego što su njeni najljepši zimzeleni dijelovi pretvoreni u tone betona i luksuznih hotela i apartmana. Istina, neki dijelovi Jadrana i danas imaju takve obale, ali su za ovdašnji džep obično finansijski izazovniji.

Koliko je Volos nenaviknut ne samo na turiste iz naših krajeva, već i uopšte na turiste, otkrila nam je činjenica da u nekoliko ugostiteljskih objekata, lanaca svjetskih kafeterija, pa čak i u trgovačkim lancima, prodavci nisu bili vični komunikaciji na engleskom. Naš jezik smo čuli samo u Lidlu jednog dana, i to na obodu grada, koji je vjerovatno baza svih naših turista na proputovanju kroz Volos. Koji obično Volos ne stignu ni da razgledaju.

Oni i koji ga malo vide, kao što smo i mi u ranijim posjetama u pravcu Peliona, obično stignu do glavnog šetališta uz more – Ajos Konstantinos, gdje od crkve posvećene Svetom caru Konstantinu i carici Jeleni krenu u pravcu replike broda Argo, kojim je, kako se vjeruje, upravljao mitski vođa Argonauta Jason koji je, navodno, rođen upravo ovdje.

Na ovom šetalištu neki od njih svrate i u cipuro tavernu – cipuradiku, gdje uz cipuro sa anisom ili bez degustiraju lokalne mezetluke, načešće morske plodove, mada su nama na jednom mjestu nudili i samo krompir salatu – pošto nismo ljubitelji plodova mora, a nešto drugo u tom trenutku nisu imali. Vjeruje se da su ovu tradiciju u Volos donjele izbjeglice iz Male Azije. Što se tiče cipura, njega su, kažu, prvo proizvodili monasi sa Svete Gore još u 14. vijeku, a onda se proizvodnja i upotreba proširila na ostatak Grčke.

Neki koji su na proputovanju kroz Volos svrate i do centra grada, sa Crkvom Svetog Nikole i pješačkom – šoping zonom koja od nje polazi.

I obično kada se pomene neki veći grad u Grčkoj, rijetko ko pomisli da bi tu mogao i ljetovati. To svakako ne bi bio onaj klasični odmor na moru – plaža, pa pansion/hotel, pa plaža, pa šetalište, pa spavanje, već odmor ispunjen nekim drugačijim sadržajima. Uostalom, zašto se, za promjenu, odmor ne bi mogao provesti baš u gradu. I to velikom, u kojem se obilazak silnih znamenitosti može iskombinuovati sa odlaskom na plažu, koja je tu, u gradu.

Iako se na internetu mogu pronaći neki putopisi o tome kako Volos i nema neke plaže, kako su to obična gradska kupališta, mi ćemo ovim tekstom, a videćete i fotografijama, to svakako demantovati. I što je najljepše, Volos ima plaže skoro za svaki ukus.

Recimo, na oko 6 km od centra grada nalazi se plaža koja je dobar izbor za one koji vole pješčane plaže, uređene, sa plažnim mobilijarom, udobnim ležaljkama, velikim platnenim suncobranima i ugostiteljima koji su tu na jedno pucketanje prstima. Na toj plaži ima i restorana, i frižidera sa sladoledima i raznih mamipara za djecu, pa čak i dječjih parkova. A ponuda kafića i restorana u nizu je takva da možete birati od onih koji imaju plažne krevete sa baldahinima i malo udobnijim ležaljkama, koje su u prosjeku 20 evra po setu, do onih koji imaju one obične plažne plastične ležaljke, isto su dio kafića, čak su i bliže zvaničnom parkingu na kojem uvijek ima mjesta, samo što se kod njih ležaljke ne naplaćuju. Samo naručite piće u kafiću/restoranu iza i uživate. Lokalci kažu da je najbolje da se parkirate i prošetate prije prvog izbora, raspitate za cijene i onda izaberete sebi najpogodniju lokaciju. Ova plaža se zove Alikes i od centra Volosa udaljena je oko 6 km.

U samom centru grada, u blizini šetališta i Crkve Svetog cara Konstantina i carice Jelene, nalaze se jedna do druge plaža Anavros i Avra. Ovo su tipične gradske plaže, ne preterano lijepe na prvi pogled, ali sa pijeskom, a Avra ima i postavljene suncobrane od trske ispod kojih se potpuno besplatno možete smestiti. Možete i za neki sitniš od nekoliko evra, ili za piće u taverni koja se nalazi iza, uzeti i stolicu iz taverne ili ležaljku. Mana ove plaže, u odnosu na Alikes, jeste što nakon koračanja po mekom pijesku, na samom ulasku u vodu čeka vas par metara jako neprijatnog koračanja po većem kamenju. Ali kad to pregrmite, opet će pijesak milovati vaša stopala.

U julu, u vrijeme kada smo mi bili i na jednoj i na drugoj plaži, one su bile poluprazne. I mjesto se pod suncobranom vrlo lako moglo naći. Osim što su blizu grada, na pješke od centra, paralije Anavros i Avra nisu naša naj preporuka. Ali ako biste samo da trknete od grada na jedno kratko brčkanje, svakako su zgodan izbor.

Inače, cijene na Alikes plaži, ako izuzmemo one u Boemiji, čak su niže nego u drugim grčkim ljetovalištima u koje naši ljudi često odlaze – recimo na Sitoniji. Ovdje su sokovi oko 3 evra, pivo 4, frape 3,80, giros 3,80, pice oko 10 itd. Na Avra plaži cijene su još niže.

Međutim, za one koji vole malo divlje plaže, skrivene, daleko od gužve, na kojima nema ni mobilijara, ni kafića, ni ičega sličnog, ali ima debelog hlada borova, mirisa joda, kristalno čiste vode i mira kakav se samo može poželjeti, Volos ima i takvo mjesto. Odnosno, više njih u nizu. A potpuno su neuočljiva sa ulice, ali to je, kako se moglo i zaključiti, zapravo i namjera lokalaca - da sačuvaju svoj mir, skrovište i omiljenu luku. Koju su, čini se, samo za sebe i uredili.

Jedna od takvih plaža, koja je naš izbor, nalazi se ispod parkinga koji je u debeloj hladovini, uz sam put Volos – Agrija, odnosno ka Kala Neri, a nakon nekoliko kamenih stepenika nastiže sa puta. Riječ je o plaži Paralia Plakes. Istina, i prije ove plaže postoji još nekoliko djelimično uređenih plaža, sa nekoliko klupica i suncobrana, kao što je Jason Winter Swimmers Club plaža, pa još jedna, pa Paralia Plakes, pa Argonautes Swimmers Club, itd. Uostalom, pogledajte mapu pa od Avra beach, duž puta EO Volou Neochoriou, pronađite uvalicu za sebe.

Ova Plakes plaža je bila naš izbor i zahvaljujući preporuci lokalaca, te smo na njoj najviše proveli vremena. Bilo je dana da smo nakratko bili i jedini kupači ovdje. Tu i tamo je nailazila neka dama u popodnevnim satima i na kamenom, kaskadnom stepeništu hvatala boju u ono vrijeme kada su zraci sunca već pred zalaskom. Ovdje se, inače, sunce u Volosu najduže zadrži. A u toku dana, u svakom trenutku, na ovoj plaži se mogao naći neki kutak koji je u prirodnoj hladovini, tako da vam nikakvi plažni rekviziti nisu potrebni. Naravno, pod uslovom da ovo mjesto i dalje ostane tako nepoznato široj javnosti. U vrijeme naše posjete ovdje su redovni gosti bili penzioneri, njih nekoliko, koji se poslije podužeg brčkanja u moru ovdje i nisu zadržavali. Obave svoju rutinu i nazad u grad.

Oni su, vjerujemo, za svoje potrebe i duž kamenog zida na plaži postavili i vešalice, kao i klupe za sjedenje. Postoji i svlačionica i natkriveni dio sa klupama – nešto što podsjeća na drveno autobusko stajalište. A pored svlačionice crijevo/tuš, iz koje je nekim čudom uvijek tekla topla gradska voda. Iako divlja, ova plaža je ipak donekle uređena, koliko da boravak na njoj bude prijatniji. Kao ni na ostalim divljim plažama, ovdje nema kafića, toaleta, niti ičega sličnog. Samo more, talasi, božanstveni miris mora i tišina.

Voda na ovoj plaži je, inače, i najčistija od svih na kojima smo u Volosu bili, ali i najhladnija. Eto i to nas je podsjetilo na Jadran. Ovdje je ponekad bilo i manjih talasa, ali tek kad naiđe neki veći brod.

I inače, na ovoj plaži se i kasnije u toku podneva mogao osjetiti miris joda, zbog čega se u ostalim ljetovalištima u koja često idemo, baš mora poraniti.

I to je to što se voloskih plaža tiče. Svakako se iz Volosa možete provozati do Agrije, Kala Nere, u koje i lokalci idu na vikend brčkanje, ali mi za to predlažemo da izbjegnete vikend, jer tad zna da bude kolona.

A kad završite sa brčkanjem, jedna od aktivnosti koju bismo vam svakako preporučili je odlazak ka Pelionu, bar kratka vožnja automobilom na brdo iznad grada – recimo do kafea Mirtilo. Odatle možete uživati u zaista predivnom pogledu jer će vam se Volos ukazati kao na dlanu. Oni kojima se još voza krivudavim puteljcima mogu da produže ka selu Makrinica, koju zovu i Balkon Peliona i koja je zaista biser ove planine i iz koje je pogled na Volos još i ljepši.

Neki koji vole arheologiju i istoriju mogu da obiđu Sesklo, čuveno arheološko nalazište u ovoj regiji, za koje se smatra da je postojalo prije čak 6000. godine prije nove ere, kao i nalazište Dimini iz praistorijskog perioda, koja se nalazi nedaleko od grada.

Takođe, nesvakidašnji doživljaj u blizini Volosa može vam pružiti i vožnja malim vozom Peliona, zvanim Moutzouris, vozićem sa parnom lokomotivom, poznatim po jednom od najužih koloseka na svijetu (600 mm).

Kao što smo i ranije pisali, zbog poplava koje je prošle godine izazvalo nezapamćeno nevrijeme i oluja nazvana "Danijel" ovaj voz jedno vrijeme nije radio, pošto je bujicama bila razorena i njegova trasa, ali od maja vozić ponovo prevozi turiste.

Kad smo već kod ovog nevremena, da kažemo da ćete baš na putu ka ovim divljim plažama, kao i ka Pelionu, Makrinici, vidjeti razorene, odvaljene dijelove brda i tragove nezapamćenih bujica. A ako o tome zapodjenete priču sa lokalcima, vidjećete koliko i samo sjećanje na taj događaj u njima i danas izaziva tjeskobu...

Inače, prije planiranja vožnje Malim vozom Peliona najbolje da se raspitate kojim danima u vrijeme vašeg boravka vozić saobraća, a onda i da kupite kartu na vrijeme. Ovdje imate kontakt grčkih željeznica kojima smo i mi ranije pisali. Voz polazi iz stanice Ano Lehonija i vozi do sela Miljes. Kažu da je vožnja ovim vozićem najbolja prilika da se upoznate sa prirodom Peliona, njegovom bujnom vegetacijom, klisurama, predivnim lučnim mostovima, tunelima i spektakularnim pogledom na Pagasteički zaliv. A i sama vožnja mitskim stazama kentaura već je nesvakidašnje iskustvo. Cjelokupna vožnja od 15-ak km traje oko sat i po jer vozić ide svega 20 km na sat.

Kada ste u Volosu, svakako možete, ako imate viška budžeta i vremena, da odete trajektom i do Skijatosa, ali da znate da to uopšte nije jeftino. Oko 40 evra je trajekt po osobi, povratna karta, a za automobil, i nekoliko puta više - zavisi od vremena kupovine, provajdera itd. I putuje se 2,5 sata.

Mi to nismo učinili jer nam je u Volosu bilo dovoljno zanimljivo i lijepo.

Mi bismo vam prije toga radije preporučili da neko jutro poranite, iznajmite bicikl i provozate se u osvit dana ovim gradom i njegovim najljepšim dugačkim šetalištem. I duša i tijelo će vam za to dugo biti zahvalni.

Uostalom, kad ste u Volosu, malo i odmorite. Ovaj grad, iako je peti najveći u Grčkoj, to i te kako može da vam omogući jer još uvijek nije pod opsadom turista. Bar ne naših, a ni stranih, koliko smo mogli da vidimo.

A do Volosa vam od Soluna treba još 220 km vožnje i pošto se smatra jednim od najljepših gradova Grčke, sigurno ima sasvim dovoljno razloga i da ga posjetite.