Ovogodišnje OI u Parizu "najjeftinije" u protekle dvije decenije

Olimpijske igre u Parizu koštaće 8,9 mlrd EUR i malo je vjerovatno da će ugroziti državnu kasu Francuske ili Grada Pariza, prije svega zbog već ranije izgrađene saobraćajne i sportske infrastrukture. Ukupno, troškovi organizacije će biti najmanji od svih OI održanih u protekle dvije decenije, a najveći dio finansiranja dolazi iz privatnih izvora, neke su od procjena koje su objavljene uoči ovogodišnjih OI u Gradu svjetlosti.

Za obezbjeđenje infrastrukture za Igre koje će trajati do 11. avgusta predviđeno je 4,5 mlrd EUR, dok će operativni troškovi biti nešto manji – oko 4,4 mlrd EUR.

Na sajtu Paris 2024 stoji da skoro 96% budžeta Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Parizu 2024. godine dolazi iz privatnog sektora, odnosno Međunarodnog olimpijskog komiteta, partnerskih kompanija, Biroa za prodaju karata i licenciranja za prava prenosa.

Budžet za Olimpijske igre pokriva svaki aspekt, od planiranja, organizovanja i održavanja događaja, uključujući iznajmljivanje prostorija, pripremu i rad objekata, organizovanje takmičenja, doček delegacija, smještaj i prevoz sportista, obezbjeđenje na mjestima takmičenja i održavanje otvaranja i završne ceremonije.

Ukazujući na to da organizacija Olimpijada uglavnom nije jeftina, Agencija za kreditni rejting S&P ocijenila je u martu ove godine da je malo vjerovatno da će Olimpijske igre u Parizu ugroziti javni budžet centralne vlade ili Pariza, prije svega jer ovaj grad već ima "solidnu infrastrukturu za sport i saobraćaj".

Pariz ima 95% potrebnih sportskih objekata, pa je bilo potrebno samo ograničeno renoviranje, naveo je S&P.

- Međutim, održavanje Olimpijskih igara ostaje logistički izazov za grad, posebno za saobraćajnu mrežu - zaključak je ove agencije.

Kako se navodi dalje, ukupni trošak planiran u budžetu je znatno niži od troškova za tri prethodne održane Olimpijske igre (London, Rio i Tokio).

Podaci za OI održane u Pekingu 2008. godine su kontroverzniji – procjene troškova kreću se od 14 do čak 44 mlrd USD. Prethodno takmičenje, 2004. godine u Atini, koštalo je desetak milijardi evra.

S&P procjenjuje da će ove godine ukupna javna potrošnja (uključujući francusku državnu i potrošnju lokalne i regionalne vlasti) iznositi samo 28% ukupne potrošnje za Olimpijske igre.

Vlada procjenjuje da bi ekonomska korist od Igara mogla dostići deset milijardi evra, a prikupljanje poreza od turističke aktivnosti takođe bi trebalo da djelimično pokrije račun Olimpijade, navodi se u istoj analizi.

Za Olimpijske igre u Parizu u prodaju je pušteno deset miliona karata, dok je za paraolimpijske igre dostupno više od tri miliona. Cijena za ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara kretala se od 2.700 EUR za kategoriju A, 1.600 EUR za kategoriju B, i 900 EUR za kategoriju C, 500 EUR za kategoriju D, 250 za kategoriju E+, a 90 EUR za kategoriju E.

Cijene karata za ceremoniju zatvaranja kreću se od 45 EUR u kategoriji E do 1.600 EUR u kategoriji A.

Fudbalske utakmice su jeftinije, pa tako cijene idu od 24 EUR (kategorija D) do 70 EUR (kategorija A).

Za rukomet se cijene kreću takođe od 24 EUR pa sve do 149 EUR za kategoriju A.

Za košarkaške utakmice, grupnu fazu, cijene se kreću od 24 do 150 EUR.

Cijene su veće za polufinalna ili finalna takmičenja.

Prošle nedjelje, organizatori Olimpijskih igara u Parizu potvrdili su da je između 500.000 i 600.000 karata još uvijek moglo da se kupi, odnosno da je ostalo neprodato. Novi podaci se još čekaju.

Olimpijske igre su dramatično evoluirale od održavanja prvih modernih igara 1896. godine. Troškovi održavanja Olimpijada su u poslednje vrijeme naglo porasli, dok su ekonomske koristi nejasne, piše u analizi koju je nedavno objavio Council of Foreign Relations.

- Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine nastavile su decenijama dug trend prekoračenja troškova, koji su porasli više nego što se očekivalo nakon odlaganja zbog pandemije koronavirusa. Četiri godine kasnije, ljetni domaćin Pariz će se takođe suočiti sa računom od više milijardi dolara. A pošto se bivši domaćini još uvek bore sa dugovima koje su napravili, neki gradovi kandidati za buduće igre su povukli svoje ‘licitacije’ ili smanjili svoje planove - piše u ovoj analizi.

Pored troškova samog organizovanja, gradovi, kako se navodi, ulažu milione dolara u procjenu, pripremu i podnošenje ponude Međunarodnom olimpijskom komitetu.

Tokio je potrošio čak 150 mil USD na svoju neuspješnu licitaciju za 2016. godinu, a otprilike upola manje za uspješnu ponudu za 2020. godinu, kada je izabran za domaćina.

Ogromni troškovi i sumnjive koristi povezane sa održavanjem Olimpijskih igara izazvali su kritike procesa izbora grada domaćina.

Sve veći broj ekonomista tvrdi da su koristi od održavanja igara u najboljem slučaju preuveličane, a u najgorem nepostojeće, ostavljajući mnoge zemlje domaćine u velikim dugovima i obavezama za održavanje, piše u analizi.

Mnogi ekonomisti su pozvali na reforme procesa, uključujući smanjenje troškova licitiranja i podsticanje gradova da razviju održivije strategije.

Kako su troškovi domaćina naglo porasli, prihodi pokrivaju tek djelić rashoda.

Kako se navodi u analizi, ljetne Olimpijske igre u Pekingu 2008. donijele su 3,6 mlrd USD prihoda, u dok su rashodi iznosili preko 40 mlrd USD, dok su odložene ljetne Igre u Tokiju donijele 5,8 mlrd USD prihoda, dok su rashodi bili 13 mlrd USD.

Budžet za Olimpijske igre se mijenjao tokom vremena i varira u zavisnosti od trenutnog konteksta grada domaćina.

Međutim, osnovni principi finansiranja Olimpijskih igara ostaju isti i tu se mogu izdvojiti dva različita budžeta: Budžet Organizacionog komiteta Olimpijskih igara i budžet koji je van ovog komiteta i uglavnom je pod kontrolom lokalnih vlasti, navodi se na sajtu Međunarodnog olimpijskog komiteta.

U prvi budžet sliva se, između ostalog, doprinos koji daje Međunarodni olimpijski komitet.

Naime, MOK novac prosljeđuje isključivo Organizacionim komitetima, a ne vladama država domaćina, pa je tako doprinos MOK-a igrama u Parizu 1,7 mlrd EUR.

Kada se radi o drugom budžetu, on je uglavnom pod kontrolom lokalnih vlasti.