Bosanska džudža bi dogodine mogla dobiti međunarodno priznanje

Petnaesta izložba golubova i sitne peradi sa specijalkom za golubove - bački prevrtač i turski mardin, okupila je u Doboju brojne peradare koji su predstavili oko 150 golubova i 80 patuljaste peradi. Među njima su bile i džudže, bosanske patuljaste kokoške, za koje je Društvo za uzgoj i zaštitu sitnih životinja Dobojski odgajivač pokrenulo proceduru međunarodnog priznavanja.

- Na izložbi je boravila i standard komisija koja je dala preporuku u procesu priznanja autohtonosti domaće patuljaste koke džudže ili cvrke - rekao je Edin Mujkanović, predsjednik ovog Udruženja.

Prema riječima sekretara dobojskog društva, Adisa Ajanovića, zahtjev za priznanje autohtonosti koke cvrke će podnijeti na Evropskoj izložbi balkanskih rasa koja će biti održana u januaru iduće godine u Tešnju.

- Nadam se da ćemo na toj izložbi naše udruženje stati rame uz rame sa svim evropski priznatim rasama i da će bosanska džudža i dobojski uzgajivač ugledati svjetlost dana i biti priznati. Nas 12 uzgajivača već 13 godina radi na priznavanju autohtonosti cvrke, i usaglašeno je da boja noge ide u dva varijateta: žuto-zelena i plavo-siva, koje definitivno odgovaraju njenom standard - priča Ajanović, te dodaje da danas ima oko 120 koka ove vrste kod članova udruženja.

Nekada se džudža šetala dvorištima brojnih domaćinstava, a danas su prava rijetkost. Kod priznavanje rase koka se sve gleda od kljuna, krijeste, glave, trupa, prsa, krila do mamuza. Od ostalih kokoški, džudža se razlikuje i po sjaju, zbog kojeg se mora koristiti i kvalitetnija hrana.

U narodu je poznata kao cvrka i pirka. Stoljećima stara rasa uzgajana na ovim prostorima, pojavljuje se u varijanti sa jednostavnom krestom, oštrom selekcijom, standardizovana u današnji izgled. Prosta je seoska kokoš sa ponosnim držanjem, živahnog temperamenta, sa niže nošenim repom u obliku poluluka koji je srazmjeran sa najvišom tačkom visini glave.

Osim kokoški, pažnju posjetilaca izložbe su plijenili i razni golubovi. Pero Bijelica iz Čapljine od 1982. godine uzgaja bačkog goluba. Kaže da je ova vrsta zahtjevna za održavanje.

- Bački golub je kod nas velika tradicija. Nije ga teško uzgojiti, ali treba to voljeti jednostavno - kaže Pero, te dodaje da su iz kolegijalnosti došli u Doboj na izložbu.

Pokušavao je Bjelica, priča nam, sa uzgojem i drugih sorti, ali uvijek je ostajao pri bačkom golubu.

- Obično se neka ptica zavoli, a meni je bački bio prvi golub ostao nekako poseban. Ubacivao sam ja i druge vrste, ima po koja i danas, ali bački je broj jedan. To je jedna posebna ljubav ka golubu. U svemu je drugačiji kad ga pogledam - priča ovaj Hercegovac, navodeći kako dnevno provede sa golubovima oko dva sata.

- To mi je jednostavno odmor. Svaki dan na poslu svede se na dobar dan i doviđenja i onda sa njima pronađem svoj mir - kaže Bjelica.

Predsjednik Sudijskog odbora Saveza za uzgoj i zaštitu sitnih životinja BiH, Đuro Mitraković, kazao je kako se prilikom ocjenjivanja golubova poštuju utvrđeni standardi i da su na dobojskoj izložbi viđeni vrlo kvalitetni primjerci bačkog prevrtača.

- Kvalitet bačkih golubova je bolji danas ovdje, nego tamo odakle im je porijeklo. Sudim već 25 godina i navikao sam već šta i kako treba, tako da brzo ocijenim i dam najbolji sud - naveo je Mitraković.

Ispred organizatora izložbe, Edin Mujkanović naveo je kako je turski mardin u ekspanziji kod nas, a svaka izložba na našim prostorima je specijalizovana.

- Tako je u Maglaju bila posvećena gušanima i mardinu, dok će na narednoj u Derventi biti oko 250 komoronskih golubova - istakao je.

Na području cijele Bosne i Hercegovine u ekspanziji je uzgoj turskog goluba mardin. Ovu vrstu drži i Esad Huskić, član UO Udruženja za uzgoj i zaštitu sitnih životinja Maglaj, koji se niz godina bavi se golubarstvom.

- Imam u golubarniku više vrsta, ali turski mardin mi je nekako najdraži. Golub je turski prevrtač. Ima dva soja, sportski i izložbeni. Sportski manji ima šalvare, dok izložbeni imaju manje šalvare i manje prevrću za razliku od sportskih - govori Huskić, te dodaje da uzgoj nije lak.

- Uzgoj je težak, mora biti sve čisto i uredno. Svaka jutro moraš ih nahraniti, popodne uđeš kako bi malo počistio, stalno nekako uz njih moraš biti - ističe Huskić.