Pet vrsta sobnih biljaka koje je gotovo nemoguće ubiti

Dodavanje sobnih biljaka u vaš dom može biti jednostavan način da mu dodate boju i smirenu atmosferu.

Ipak, ako ste novi u uzgoju biljaka, trebalo bi da počnete s nečim što je lako uzgajati. Sve se ove biljke uzgajaju u zatvorenom i toplom okruženju vaše dnevne sobe, kuhinje ili kupatila. Sve ih je lako pronaći u bilo kojoj radnji koja prodaje biljke. Možete ih pronaći u rasadnicima, online prodavnicam, cvećarama i prodavnicama s mješovitom robom.

Neke je od ovih biljaka nemoguće ubiti zato što su prilagodljive raznim količinama svjetlosti, a neke imaju odličnu sposobnost regeneracije nakon što su bile zanemarivane neko vrijeme. U nastavku saznajte koje se biljke najlakše uzgajaju i koje su najotpornije, prenosi centarzdravlja.hr.

Naučni naziv je Epipremnum aureaum. Takođe se naziva i potos, đavolja loza, đavolji bršljan i zlatni potos. Zlatna puzavica ima lijepe puzajuće stabljike i listove u obliku srca koji mogu biti zlatni, bijeli, zeleni ili šareni. Mnogi napredni vrtlari pokušavaju da sakupe sve vrste.

Zdrave zlatne puzavice mogu da naprave stabljike duge čak 15 metara. Vrlo se lako razmnožava pa je dovoljno samo jedan otkinuti komadić staviti u vodu i pustiće korijenje. Možete da ga uzgajate na prozorskoj dasci ili ih pustiti da se penje po zidu ili oko stuba.

Ova će se biljka prilagoditi gotovo svim svjetlosnim uslovima i može se uzgajati u običnoj zemlji za bilje. Bilo da ga đubrite ili ne, on će godinama vijerno rasti. Zalivanje je obično obaveza koju vlasnici ove biljke imaju samo nekoliko puta mjesečno.

Naučni nazivi za ovu biljku su Sansevieria trifasciata i Dracaena trifasciata. Obično je zovu zmijska biljka ili svekrvin jezik.

Ove ljupke tropske biljke imaju dugačko tamnozeleno lišće nalik na mač koje je prošarano žutim prugama. Svekrvin je jezik još jedan član sa spiska biljaka koje je teško ubiti jer ju je potrebno vrlo rijetko zalivati i prilagodljiva je raznim svjetlosnim uslovima. Najbolji je savjet da je pustite da se između dva zalivanja dobro posuši i da je onda dobro zalijete. Prilagodiće se uslovima slabog osvjetljenja, pa čak i fluorescentnoj rasvjeti.

Naučni naziv za ovu biljku je Chlorophytum comosum. Najčešći nazivi koje ćete čuti su biljka pauk ili zeleni ljiljan. Njeno lišće raste brzo poput trave i može biti zeleno ili zeleno-bijelo.

Naziv biljka pauk dolazi od malih izdanaka koji vise s matične biljke i liče na paukove. Ti izdanci imaju sopstveni korjenski sistem i mogu se odvojiti od matične biljke i staviti u zasebnu posudu. Zbog ove odlične karakteristike možete imati beskrajnu zalihu besplatnih biljaka koje možete iskoristiti kao poklone.

Naučni naziv za ovu biljku je Aloe barbadensis, a na našem je govornom području nazivaju aloja. Aloja je još jedna sobna biljka koju je teško ubiti. Ove otporne biljke rastu u grozdu oko matične biljke i takođe se mogu presaditi. Visoki šiljasti listovi aloje punjeni su gelom koji je zbog svojih hidratantnih svojstava odlučan za tretiranje kože.

Aloja je sukulentna biljka, što znači da se sastoji od debelih i mesnatih listova koji zadržavaju vodu. Idealno joj odgovaraju sušni uslovi pustinje, u kojima inače i raste. U vašem domu to znači da zahtijeva jako svjetlo i vrlo rijetko zalivanje. Zato što voli da joj je tlo suvo je vrlo bitno da na posudi ima rupe za drenažu.

Naučni naziv za zamiju je Zamioculcas zamiifolia, a većina ljudi je radije naziva ZZ biljkom, zuzu biljkom, vječnom biljkom ili smaragdnom palmom. Zamija ima debelo korijenje u koje skladišti vodu za kasnije korišćenje. Iz korijena joj rastu duge, zelene stabljike koje su debele i mesnate. Iz stabljika izbijaju debeli, sjajni listovi koji su ovalnog oblika. Zamije mogu narasti do metar i po u visinu i u širinu.

Zamije su jako prilagodljive biljke. Mogu živjeti na umjerenoj do nedirektnoj sunčevoj svjetlosti, podnose sušu i rijetko im je potrebno đubrivo.