Koji model rada postaje ekonomski najisplativiji u Velikoj Britaniji?

- Živimo u malom stanu i dijelim radni prostor sa svojim mužem, koji takođe radi hibridno - kaže Džil Pariš, zaposlena u jednoj konsultantskoj kući za tržišne podatke, u centru Londona.

Naravno, rad u kući, kao prostoru koji dijelimo sa bližnjima, nije isto što i dijeljenje nekog objekta sa strancima, ali čini se da ova ideja "živi". Kaže da se osjeća malo opterećeno, zbog kućnih obaveza, ali da ipak štedi vrijeme, jer više ne putuje na posao.

Inače, kada joj je potrebna veća izolacija, Džil dvaput nedeljno odlazi u co-working prostor "Patch", nadomak svoje kuće. Pretplata koju ima omogućava joj osam posjeta hotdesk-u mjesečno, a poslodavac joj plaća polovinu troškova, jer je saglasan sa tim da je takva vrsta rada dobra za njenu produktivnost.

Ovo su priče iz Velike Britanije, gdje i kompanija WeWork nastavlja da posluje; bankrot se odnosi na Kanadu i SAD. Njihovi prostori su generalno dobri za radnike, posebno one koji su navikli na gužvu u "openspace"-u, jer su obično veliki, otvoreni, bezbjedni, nalaze se u višespratnim poslovnim zgradama i u dobro snabdjevenoj okolini.

Nasuprot tome, čvorišta kao što je "Patch" nalaze se u stambenim zonama, tako da ljudi do njih stižu pješke, od svojih domova. Dakle, imamo rad u kancelariji, rad od kuće i rad "blizu kuće", što osnivač "Patch"-a opisuje kao "treći način" rada.

Njihove lokacije su dizajnirane tako da budu prostori gdje svako može da pristupi prizemlju. Imaju kafiće i prostore za događaje, koji se mogu koristiti za dječje zabave ili radionice. Lokalna preduzeća, poput pekara i prodavaca cvijeća, takođe organizuju pop-up događaje. Desetine radnika takođe koristi gornje spratove svake zgrade svakog dana, sa pristupom sobama za sastanke i tzv. tihim kabinama.

Jedan od problema za WeWork je to što njegove glavne urbane lokacije znače da se veoma visok udio njegovih prihoda, više od 70%, troši na iznajmljivanje. To, s druge strane, nije slučaj sa manjim čvorištima, jer je renta jeftinija u stambenim zonama, posebno na rubovima gradova.

Smatra se da je ovaj model ekonomski isplativiji i to uvećava njihove šanse za opstanak.