Ko bi profitirao od trećeg svjetskog rata

U najgorem scenariju, svijet se već nalazi na pragu trećeg svjetskog rata, a uvertira je počela nagomilavanjem ruskih trupa uz ukrajinsku granicu koja je, nedugo potom, pređena.

I dok su oči cijelog svijeta bile uprte u Ukrajinu, a pored pažnje, zasuto je ili bi se moglo reći čak i uloženo dosta oružja i novca, na scenu je stupio još jedan konflikt, na prvi pogled regionalni, ali kako vrijeme protiče javljaju se i drugi zainteresovani za preskakanje konopca i uletanje u ring poput kečera koji su samo zabavna varijanta namještene tuče. U stvarnom svijetu, veliki igrači igraju na veliko.

Sukob Izraela i palestinskog Hamasa prijeti da pređe u rat širih razmjera. Najveći investitori u oba konflikta su Amerikanci čija je vojna podrška ključna za opstanak Izraela i Ukrajine. Pored toga, sve su učestalije vijesti o napadima na američke vojne baze u Siriji i Iraku.

Ukoliko i Kina odluči da iskoristi prašinu koja se podigla i pokuša da vojnim putem povrati kontrolu nad Tajvanom, Amerikanci bi se mogli naći upleteni u najmanje tri sukoba na različitim stranama svijeta. Za ostatak svijeta svakako bi se povećao rizik da se ratovi isprepliću i pretvore u mnogo razornije sukobe.

U ovakvom scenariju tokovi novca djeluju kao nešto što je u drugom planu pred užasom kakav bi globalni konflikt mogao da stvori, ali to je samo na prvi pogled.

Investitori širom svijeta već uveliko razmatraju kakav bi uticaj na tržište izazvao svjetski rat. Ovakva mogućnost do sada nije izazivala veće potrese, ali tržišta su već duže vrijeme više opterećena strahom nego pohlepom, pa uz manje investicija ima i manje rizika.

Indeksi dionica padali su tri mjeseca uzastopno u SAD, Evropi i Kini iako se ovakav trend može objasniti i situacijom u mirnodoposkim uslovima.

Situacija na tržištu ne djeluje kao da je na dijelu panika kakva bi se mogla očekivati u predvečerje svjetskog rata. Zapravo, svjetska ekonomija funkcioniše kao da su šanse za tako nešto ravne nuli. Isto onako kako je to bilo samo nekoliko dana uoči početka Prvog svjetskog rata.

Istorijski gledano, u slučaju da veliki investitori predvide mogućnost izbijanja trećeg svjetskog rata, teško da bi mogli dalje anticipirati kuda bi takav sukob odveo svijet, a kamoli kako bi u tom slučaju mogli da profitiraju.

Najlakši način da se to shvati je da zamislite sebe u 1914. godini sa sve saznanjem da će uskoro izbiti Prvi svjetski rat. Potrebno je da brzo investirate svoje uloge znajući da će kroz nekoliko nedelja glavne berze od Njujorka, Tokija, Londona ili Rima biti zatvorene na neodređeni period. Da li bi ijedna investicija ostala sigurna? Da li bi državne obveznice bile sigurne i čije i da li biste izbjegli bankrot usred krize likvidnosti koja bi pogodila većinu država? Da li biste uložili u ruske obveznice koje će nekoliko mjeseci kasnije pod komunističkom revolucijom potpuno izgubiti vrijednost?

Rat, gledano iz ugla investitora, bankara i najbogatijih ljudi na svijetu uključuje prevelik nivo neizvjesnosti koji je daleko van dometa izračunljivog rizika na koji se većina profitera navikla. Tom treba dodati i činjenicu da su prethodni svjetski ratovi nosili prilično nejasne pouke za kasnije.

Optimalni pristup za investiranje 1914. godine podrazumijevao je kupovinu robe i američkih dionica, a prodaju evropskih obveznica, dionica i valuta. Ovakav pristup, međutim, pokazao se kao potpuno bezvrijedan kasnih tridesetih godina. Investitori su tokom tridesetih pokušali da nauče nešto iz istorije. Očekujući još jedan svjetski rat, prodali su evropske dionice i valute, ali ovaj rat imao je drugačije pobjedničke investicije. Britanske dionice i državne obveznice ovog puta bile su su bolje od američkih.

Danas postoji veći i strašniji izvor nesigurnosti, budući da mnoge potencijalno zaraćene sile posjeduju nuklearno naoružanje. Finansijski gledano, to ima malo značaja jer u nuklearnoj katastrofi investicije teško da bi imale neku posljeratnu vrijednost.

Iako ratovi nesumnjivo donose profit, naročito zemljama čija je ekonomija u najvećoj mjeri zavisna od vojno-industrijskog kompleksa poput SAD, teško da bi investitori smjeli da se odvaže i isprovociraju situaciju koja bi mogla da se otme kontroli.

Pretnja ratom i mogući sukob veća su misterija za investitore nego za vojne generale koji bi u tom slučaju imali neku vrstu kontrole.

U slučaju ratne katastrofe, budući istoričari mogli bi da se čude očiglednoj bezbrižnosti današnjih investitora upravo onako kako mi posmatramo događaje od prije sto godina poslije kojih je imalo šta da ostane narednim generacijama. Imajući u vidu razornu oružanu moć kakvom čovječanstvo danas raspolaže budućnost bi bila prilično upitna. U svakom slučaju, pohlepa i oružje nalaze se na istoj strani u savezu koji pali varnice pred buretom baruta nepredvidivog dometa.