Carinsko opterećenje: Uslovi za poslovanje tekstilne industrije izjednačeni s onima u EU

Tekstilna industrija u Bosni i Hercegovini, koja kontinuirano posluje na granici rentabilnosti, suočila se u recesiji s pojačanim problemom likvidnosti.

U ovom periodu su uslovi njenog poslovanja pogoršani s više aspekata: drastično smanjenje i promjena strukture potražnje, kako na domaćem tako i na izvoznim tržištima, usljed pada životnog standarda i potrošnje te preorijentacije kupaca ka proizvodima nižeg kvaliteta i cijene; implementacija Privremenog sporazuma iz SSP-a kojim je promijenjen tretman poslova unutrašnje obrade (lohn poslova), koji dominiraju u strukturi proizvodnje domaće tekstilne industrije, u smislu obračuna i naplate carine na vrijednost uvezenih repromaterijala i posljedičnog povećanja troškova proizvodnje; pooštravanje uslova kreditiranja i povećanje kamatnih stopa na ranija kreditna zaduženja većine proizvođača u ovoj industriji znatno je pogoršalo uslove finansiranja.

Oporavak tekstilne industrije

U cilju ublažavanja i otklanjanja navedenih pogoršanja uslova poslovanja tekstilne industrije u Bosni i Hercegovini, Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine je inicirala, a nadležne institucije usvojile i implementirale izmjene i dopune Carinske tarife BiH u smislu usklađivanja carinskog opterećenja repromaterijala tekstilne industrije s onim u Evropskoj uniji, što je rezultiralo značajnim uštedama i olakšanjem realiziranja izvoznih lohn poslova.

Konkretan primjer je Tekstilna industrija d.o.o. Mostar, koja je prije ovih izmjena u svom obraćanju Komori nagovještavala nemogućnost daljeg opstanka i obustavu proizvodnje i izvoza, da bi poslije njihovog usvajanja u tolikoj mjeri poboljšala poslovanje da je u jesen 2010. godine proširila kapacitete i pokrenula novi proizvodni pogon.

Istovremeno, Vlada Republike Srpske je izvozno orijentiranim kompanijama tekstilne industrije plasirala direktne finansijske poticaje u iznosu od po 50 KM mjesečno po zaposlenom radniku, sve do kraja 2010. godine, što je doslovno spasilo veliki broj radnih mjesta i znatno umanjilo troškove rada ovih poslovnih subjekata.

Pored navedenih mjera podrške prevazilaženju negativnih posljedica globalne recesije i promjena uslova poslovanja, oporavak na našim vodećim izvoznim tržištima je bio presudan i za ovaj sektor i omogućio mu konstantan rast izvoza, posebno u Evropsku uniju (Njemačka i Italija su među vodećim izvoznim tržištima Bosne i Hercegovine, značajnim dijelom i zahvaljujući rezultatima tekstilne industrije), a pojedinim proizvođačima i nova ulaganja, širenje proizvodnje i rekordne rezultate.

Izvjestan je nastavak ovog trenda, ali i kontinuitet debalansa između izvanrednih proizvodnih (rad za najprestižnije globalne brendove najvišeg kvaliteta) i izvoznih rezultata i profitabilnosti, odnosno realnih finansijskih efekata za proizvođače i zaposlenike (prosječna primanja među najnižim u državi).

Upitna dugoročna održivost tekstilne industrije

Učešće djelatnosti proizvodnje tekstila, odjevnih predmeta, dorade i bojenja krzna u ukupnoj vrijednosti ostvarenog BDP-a u 2009. godini iznosilo je 0,7 %, a vrijednost izvoza mjeri se stotinama miliona KM godišnje. Ukupan broj zaposlenih procjenjuje se na 20-ak hiljada (zajedno sa komplementarnom industrijom obuće procjene sežu između 30 i 35 hiljada zaposlenih).

Indeks obima industrijske proizvodnje u oblasti proizvodnje tekstila i tekstilnih proizvoda je u prva četiri mjeseca 2011. godine povećan za 20,1 %, uz trend daljeg rasta (u aprilu 26 %). Istodobno je indeks potrošačkih cijena odjeće smanjen za 6,6 % u odnosu na prethodnu godinu, čime je ionako minimalna profitabilnost industrije odjeće na domaćem tržištu dodatno pogoršana.

I cijene kućnih (neodjevnih) tekstilnih proizvoda su u istom periodu tek neznatno povećane (0,9 %), znatno ispod stope inflacije, što pokazuje realan pad cijena tekstilnih proizvoda u cjelini. Iako su proizvodni i izvozni trendovi u tekstilnoj industriji veoma pozitivni, dugoročna održivost njenog razvoja je upitna bez smanjenja troškova i povećanja ulaganja.

Od suštinskog je značaja evolucija iz sadašnjeg stanja dominacije lohn poslova i unutrašnje obrade ka razvoju autentičnih domaćih brendova. Zbog visokih troškova i jake globalne konkurencije tek se malobrojni domaći subjekti usuđuju krenuti ovim putem te je upravo u smjeru olakšavanja ovakvih aktiv nosti neophodno usmjeriti i sistemsku podršku ovom sektoru.

Primarno rješavanjem i otklanjanjem višegodišnjih akumuliranih problema i opterećenja, poput dugovanja po osnovu neuplaćenih poreza i (pogotovo) doprinosa, neizvršenih privatizacijskih obaveza, usklađivanja visine poreskih i drugih opterećenja u cijeni rada s realnim mogućnostima, itd. Tek rješavanjem ovih suštinskih problema koji opterećuju i osnovno funkcioniranje i održavanje proizvodnje otvara se prostor za dalji razvoj i sofisticiranije aktivnosti, poput ulaganja u marketing, dizajn, obrazovanje, prodor na nova tržišta s vlastitim brendovima, itd.