Nanotehnologija "skup sport" za stočarsku proizvodnju - Šta bi značila za farmere?

Primjena nanotehnologije u stočarskoj proizvodnji je još u povojima, ali je na primjer u medicini i prehrambenoj industriji prilično analogna, te doprinosi poboljšanju dijagnostike i ispitivanja bezbjednosti hrane putem "lab on a chip" (uređaj koji integriše jednu ili nekoliko laboratorijskih funkcija na jednom integrisanom krugu - obično zvanom čip, op.a.) tehnologije.

Nanotehnologija je skupa disciplina koji se bavi proučavanjem, razvojem i primjenom materijala unutar nanoskale, s barem jednom dimenzijom u rasponu između jedan i 100 nm, dakle u području do 100 nanometara (1 nm = 10-9 m), a koji zahvaljujući svojim malim dimenzijama imaju posebna svojstva.

Zanimljivost ovih struktura je da zauzimaju jako malo prostora, gdje njihova površinska hemija utiče na mijenjanje fizičkih svojstava materijala.

Stručni savjetnik za govedarstvo u Odsjeku za stočarsku proizvodnju i tehnologiju Federalnog agromediteranskog zavoda Dubravko Pocrnja, u razgovoru za Agroklub ističe kako terapeutski nanočestice u medicini dobijaju sve veći značaj, dok se u prehrambenoj industriji istražuju kao sistemi za isporuku nutraceutika i biocida u cilju očuvanja kvaliteta namirnica.

- Komplementarnost medicinske i prehrambene industrije najbolje se manifestuje u animalnoj proizvodnji gdje je zdravlje domaćih životinja direktno povezano sa bezbjednošću hrane - napominje ovaj stručnjak.

Navodi i primjer kada ga je nedavno jedan farmer obavjestio da je kod njega i kod još nekih proizvođača uginulo veliki broj mladih životinja. Nakon uvida veterinarske struke, gdje se isključila pojava neke zarazne pojave, posumnjalo se na hranu koja je davana životinjama.

- Urađena su neka laboratorijska ispitivanja, ali ne sva naravno, jer nekada ekonomska situacija ne dozvoljava da sam proizvođač izloži sebe ovakvoj vrsti troškova. U ovakvim situacijama se obično radi o naglom odbijanju mladih životinja i neadekvatnom uvođenju novih koncepata zamjenske ishrane bez ozbiljnog stručnog razmatranja i konsenzusa - kaže Pocrnja dodavši da u BiH imaju situaciju gdje je GMO još uvijek deklarativno zabranjen u ljudskoj ishrani, ali ga itekako laboratorijskim analizama mogu naći u stočnoj hrani.

Neka istraživanja govore da starije životinje koje se hrane GMO proizvode manje imunoglobulina što čini potomstvo manje otpornim i podložnijim bolestima.

- Još ozbiljniji problem u stočarskoj proizvodnji je velika i neselektivna upotreba antibiotika gdje nanotehnologija cilja na drugačijem konceptu terapije. Kad je ishrana mladih jedinki u pitanju, sisanje i boravak uz majku je jako važan i zapravo presudan za zdraviji razvoj nove jedinke - podvlači stručnjak.

Pojašnjava kako kazein, bjelančevinu koja se zajedno sa surutkom dobija iz mlijeka sisavaca, ljudi većinom konzumiraju iz kravljeg mlijeka. Kazeinske micelije su prirodne nanočestice mlijeka, gdje kazein fosfoproteini čine približno 80% proteinskog profila kravljeg mlijeka.

- Neki izoformi kazeina se okupljaju oko kalcijuma, bjelančevina i drugih hranljivih supstanci omogućavajući transport istog od organizma majke do organizma potomstva. Kao što se vidi, radi se o prirodnom procesu formiranja i sazrijevanja imunološkog sistema novonastale jedinke - kaže Pocrnja.

Upotreba nanočestica bi, prema njegovim riječima, mogla da doprinese efikasnijoj isporuci, dopuni nekih hraniva te povećanju bioraspoloživosti. Nagla odbijanja potomstva koja diktira intenzivna proizvodnja te nutritivna supstitucija često imaju stresan efekat na mlade jedinke.

- Ovdje se posebno vodi računa o projektovanju nosača nanočestica, jer svaki segment gastrointestinalnog trakta ima jedinstveno okruženje koje uključuje komplementarne enzime i specifičan nivo pH okruženja. Cilj je dakle "dizajnirati i kreirati" nanočesticu koja je u stanju da isporuči određenu hranidbenu komponentu unutar složenog sistema organizma, a da pri tome savlada sve prepreke - pojašnjava ovaj stručnjak za stočarstvo.

Slična je situacija, kako kaže, i sa terapijom, jer usljed sve veće rezistencije patogena razmišlja se o tzv. mehanizmima isporuke, efikasnosti lijeka i potencijalnog smanjenja doze uz pomoć nanotehnologije.

Mastitis je primjer uobičajene bolesti među mliječnim kravama s raznim faktorima često bakterijskim koji zahtijevaju upotrebu antibiotika.

- Tilmikozin je primjer lijeka koji se koristi u slučajevima mastitisa, a koji ima negativne nuspojave ako se daje u previsokoj dozi. Nedavna istraživanja upotrebe ovog lijeka bazirala su se na upotrebi nosača lipidnih nanočestica - kaže Pocrnja, istakavši kako je cilj ovakvih istraživanja unapređenje dijagnostike i terapije, a da se proizvede što efikasnije pomagalo i alat koji će da pomogne kod vizualizacije stanja ćelije i same ciljane distribucije lijeka.

Uvođenje nanotehnologije, napominje, cilja i na unapređenje reprodukcije kao veoma značajne discipline stočarske proizvodnje, a sa aspekta boljeg razumijevanja kretanja spermatozoida sisara, kretanja oocita i njihove međusobne interakcije, što bi imalo za cilj unapređenje tehnologije krioprezervacije i genetske selekcije domaćih životinja.