Ruže za zdravlje i ljepotu

Ne nazivaju je bez razloga kraljicom cvijeća. Rođena je u Kini, odatle se širila Azijom, a preko Bliskog istoka stigla i do Evrope. Po ruži, jer o njoj je riječ, cijela je porodica biljaka dobila ime rosaceae. Ruže su od davnina simbolizirale gracioznost i ljepotu, ali njihova uloga u nacionalnim kuhinja Bliskog istoka, kao i u medicini u antičko doba bila je važnija od toga: ruže su lijepo, ali i korisno cvijeće. Ustvari, uloga ruža isprepletena je s ljudskom historijom. Vijenci ruža pronađeni su u egipatskim grobnicama, a našle su mjesto i u većini umjetničkih djela iz vremena minojske kulture. Stalnim ukrštanjem i kalemljenjem, kao putem do savršenstva, dobili smo situaciju u kojoj postoji nekoliko hiljada oblika, veličina i boja ruže.

Stari Grci i Rimljani visoko su cijenili ružinu aromatičnost, a njezine latice koristili u kupkama, te ih posipali po podu prilikom raznih svetkovina. Prvo zabilježeno korištenje ružine vodice datira iz 10. stoljeća i vezuje se uz ime perzijskog fizičara Avicene. Ova se tekućina i danas koristi u proizvodnji kozmetičkih preparata, od tonika i krema do sapuna i soli za kupanje, dok je ružino ulje u upotrebu ušlo tokom 16. stoljeća.

Esencijalno ružino ulje ima antibakterijsko, antigljivično, antiseptičko i antiviralno dejstvo. Uz primjenu u kozmetičkoj industriji ruža ima mjesto i među analgeticima, antiupalnim te sredstvima za zatvaranje, kao i borbi protiv abrazije, apscesa, opekotina, ekcema, dermatitisa, osipa… Ruža je nadasve korisna kao sredstvo za ispiranje kod konjuktivitisa, čireva u ustima i na jeziku, te kod grlobolje, kašlja, peludne groznice… Ružino ulje bit će od velike pomoći i kad je u pitanju loša probava, mučnine, te infekcije urinarnog trakta. Mirisna svojstva ružinog ulja maksimalno su iskorištena u aromaterapiji; kao sredstvo za umirenje živaca, u borbi protiv depresije, nesanice, stresa, nemira, ali i kao afrodizijak. Kozmetički: ruža se koristi u losionima, parfemima, produktima za njegu kose i kože, te kupkama.

Plod divlje ruže je šipak koji ima antiupalna i antioksidantna svojstva. Istovremeno se radi o sredstvu za zatvaranje, kao i diuretiku, te pomaže u borbi protiv zadržavanja vode u organizmu, pročišćavanju bubrega kao i u preveniranju pojave cisti i infekcija urinarnog trakta. Ružini plodovi poznati su i po vitaminu C, kao i visokom udjelu kalcijuma, željeza i fosfora, što ih čini dobrim tonikom. Tako su djelotvorni u liječenju prehlade, gripe, grlobolje, alergija, groznice, te pomažu u jačanju imuniteta, kao i u preveniranju infekcija. Ulje šipka primjenjuje se i u njezi suhe kože, te pomaže kod ublažavanja bora i uklanjanju ožiljaka. Postoje i kontroverze o tome koja ruža ima najbolja medicinska svojstva. Neki stručnjaci izdvojit će damašćansku ružu (poznatu i kao turska ruža), hibrid galske i muskatne ruže, kao dobar primjer, dok će drugi dodati kako bilo koja vrsta ruže intenzivnog mirisa i jake crvene boje može biti izuzetno korisna.

Pri korištenju ruže u kulinarske svrhe važno je znati razlikovati, po mirisu i okusu, sve tipove ruža, jer neke mogu biti blage i srednjeg okusa, a druge kisele i gorke. Obično, ako imaju jak miris, to svojstvo prati i sličan okus. Da biste pripremili ružu za kuhinjsku upotrebu, isperite ih i posušite. Okrenite latice nadolje i makazama odrežite odvajajući latice od peteljke. Okusite svaku od ružinih latica: mnoge od njih imaju gorki, bijeli dio koji se nalazi tik uz peteljku, a tog okusa lako se možete riješiti jednim kratkim rezom makaza svake ruže ponaosob. Obilje ružinih mirisa i okusa pruža vam i neograničenu mogućnost za njihovo korištenje u receptima.

Dvije najomiljenije kod kuhara su: ruža rugosa i damašćanska. Od velike je važnosti da u kulinarstvu koristite ruže lijepog mirisa i intenzivne boje. Također treba znati i sljedeće: iako ružina vodica ima manju količinu ružine arome u sebi, može začiniti razna jela, budući da više podsjeća na neko povrće. Imajte na umu i da su osušene ružine latice ispunjene esencijom ulja i da će dati čak i snažniji okus hrani negoli svježe. Nikad dovoljno opreza kod pripremanja: uvijek pazite da ste svaku laticu dobro oprali u vodi, jer se, kao i u listovima salate, može sakriti poneki neželjeni gost – insekt. I da: nikad ne koristite ruže prskane pesticidima. Još nešto: suhe ružine latice čuvajte u tamnim, dobro zatvorenim staklenim posudama, kako bi sačuvale miris – i do godinu dana.

Ružine latice koriste se u pripremi ružine vode i sirupa, da začine med ili različita alkoholna pića, ali i kao dodatak želeu, puteru, ocatu, čajnim kolačićima, sladoledu i drugim desertima. Idealne su za kristaliziranje određene mase za kolače… Ružina voda naročito je popularna u kuhinjama istočne Evrope, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, i najviše se koristi za spremanje slatkih jela, a često se kombinuje i s osušenim voćem. I opet savjet: kad koristite ružinu vodu budite sigurni da se radi o prehrambenom dodatku, a ne nekom kozmetičkom pripravku.

Poznati bugarski travar Dimitar Karaivanov sastavio je recept za izradu ružinog ocata: 125 g svježih latica ruže prelije se litrom bijelog vinskog octa i ostavi da odleži devet dana. Ovu tekućinu možete koristiti za obloge, kao i za umivanje kod oštećenog tena. Posebno se pokazao efikasan za ublažavanje svrbeža raznog podrijetla, pri ispiranju upaljenih desni, ali i kod uklanjanja staračkih pjega. Cvjetni ocat daje posebnu aromu salatama, umacima, majonezi, povrću, pa čak i voćnoj salati.

Aromatizirani šećer lako je pripraviti, Evropljani na isti način prave vanilin šećer već godinama: u staklenu teglu napunjenu, ne do vrha, poredajte mahune vanilije, prethodno presječene nožem napola, dobro protresite i evo novog, mirisnog dodatka slasnim delicijama. Na sličan način pripremit ćete i šećer s okusom ruže, ljubičice ili lavande, koristeći njihove cvjetove. Jednako pohranjene u staklenu teglu sa šećerom (s tim što ćete prvo šećerom ispuniti trećinu tegle šećerom, pa dodati latice ruže, opet nasuti jednu trećinu šećera, dodati latice i završiti sa ostatkom šećera) koju ćete pohraniti na tamnom i hladnom mjestu dvije do tri sedmice, kako bi šećer poprimio ružinu aromu. Dobijeni šećer, po želji, možete samljeti u mlinu za kafu ili u multipraktiku.

Ružin sirup je neizostavan kuhinjski dodatak na Bliskom istoku, a svaka kuharica dat će vam vlastiti savjet o tome kako ga pripremiti. U osnovi, radi se od šećera i obične vode u koju je dodata ružina voda. Ponekad se dodaje citrusov sok ili začin poput cimeta. Evo recepta: 1 šolja vode, 3 šolje šećera, jedna čajna kašičica citrusovog soka (po želji), pola šolje ružine vode, te dvije supine kašike limunovog ili limetinog soka. U zdjelu istresite šećer i vodu, te pustite da proključa na srednje jakoj vatri, smanjite jačinu vatre te pustite smjesu da se krčka pet minuta, dodajte citrusov sok, ružinu vodu, sve promiješajte i ostavite da krčka desetak minuta. Skinite s vatre i ostavite na sobnoj temperaturi neko vrijeme. Uspite u već pripremljene staklene tegle ili boce. Pohranite u frižider.

Nije ovo jedini način da napravite sirup, jednako koristan je i onaj od samih latica: latice od 50 ili 60 ruža prelijete s pola litre prokuhane pa ohlađene vode u koju dodate pola grama vinske kiseline i ostavite da odstoji najmanje 48 sati. Procijedite smjesu kroz čistu lanenu krpu, a u dobivenu tekućinu dodajte pola kilograma livadskog meda, te ulijte u staklenku. Ovaj sirup je vrlo dobar za jačanje srca.

I ovo je slastica kojoj teško možete odoljeti, ali i jedna od onih za koje je potrebno malo više strpljenja. Za ovu deliciju potrebno vam je 300 latica crvenih, žutih i narandžastih ruža, jedno bjelance i 100 grama šećera. Latice ruža s obje strane tanko premazati bjelancetom finim kistom i uvaljati u šećer, te ostaviti da se suše jedan do dva dana. Čuvati ih na suhom i tamnom mjestu, ne u frižideru, a rok trajanja ove slastice je dvije sedmice.

U prosjeku 4 tone latica daju 1 kg eteričnog ulja, pa je čisto esencijalno ulje vrlo skupo. Zato budite vrlo oprezni kod kupovine eteričnog ulja ruže i uvijek tražite ona od certificiranih proizvođača.