Danski muzej vodi posjetioce u prošlost i u budućnost

- Uzbudljive su mi filmske kulise. Gledao sam scenografije u filmova s temom odrastanja i mnogo su mi se svidjele te prazne scene - objašnjava za Euronews Esben Vajle Kjers, umjetnik i kustos ove izložbe.

- Hteo sam da stvorim nešto što nije pravi skejt park. Više je kao scenografija. Ovo je simbol parka u kome bi neko htio da vozi skejtbord, ali ovdje nema skejtera. Ni skejt park ni grafiti nisu stvarni, i grafiti su simbol u umjetničkom prostoru. Ovo je igra s kulisama, kao pozorište - dodaje Kjers.

Glavnu ulogu u postavci ima skulptura "Leptir!" koja u sebi spaja estetiku pop-rock muzike i sveta stripa.

- Ima dosta optimizma u ovim radovima iz devedesetih godina, optimizma prema budućnosti, internetu, tehnologiji uopšte. Čini mi se da, iako devedesete nisu tako daleko, ipak djeluju daleko zato što svi koriste društvene mreže. Znamo kako one deluju na mozak. Priča se o klimi, ratovima, sukobima u svetu. Toga je bilo i u devedesetim godinama. Sada na ove radove gledamo, bar ja tako gledam, ne samo pozitivno nego i sa stavom da bi trebalo da sebe bolje razumijemo dok gledamo ova umjetnička djela - ističe kustos.

Nostalgija za vremenom od pre tri decenije nije jednosmjerna. Ona proučava i optimizam i radikalizam devedesetih.

S druge strane je instalacija "Priroda sanja", koja nosi naziv po instalaciji umjetnika Refika Anadola. Riječ je o vještačkoj inteligenciji koja na osnovu podataka koje joj autor daje stvara prizore nalik snovima.

- Umjetnik unosi odabrane podatke u veštačku inteligenciju. To mogu biti slike planinâ, ili slike šumâ, i tako dalje. I onda veštačka inteligencija, tačnije oni kroz saradnju stvaraju ove zapanjujuće prizore - objašnjava autor izložbe Rasmus Stenbaken.

"Priroda sanja" je video-skulptura veličine 7×7 metara. Milioni fotografija prirode prošlo je kroz memorijske procesore, stvarajući složene pokretne slike.

- Sada kada govorimo o vještačkoj inteligenciji i tome kako mašine, naročito kompjuteri, počinju da razmišljaju, Refik Anadol zamišlja kako izgleda ako mogu i da sanjaju. Ili da imaju halucinacije, na isti način kao mi ljudi? On pokušava da zamisli šta će biti ako u mašinu ubacimo ove prizore prirode, o čemu će one sanjati - objašnjava autor.

Umjetnik kroz svoj rad može da postavi isto pitanje kao i pisac Filip Dik, koji je u romanu "Da li roboti sanjaju električne ovce?" zaronio u svijet budućnosti u kojem androidi žele da produže svoj vijek da bi živeli sa sjećanjima… i snovima.

- Vještačka inteligencija je sastavni dio našeg društva. Možemo da mislimo da je to nešto nekih deset godina u budućnosti; ali ona već postoji, ovdje i sada. I umjetnici se njome bave. Mislim da sebe Refik Anadol doživljava kao saradnika vještačke inteligencije, za njega je to zajednički rad - zaključuje Stenbaken.