Solarni paneli kakve znamo mogli bi da odu u istoriju
Ilustracija (Foto: Pixabay / Bru-nO)
Naučnici MIT-a su nastojali da nadograde svoj prethodni napredak u nauci o materijalima, koji je 2016. kulminirao ultra tankim solarnim ćelijama koje su dovoljno lagane da stoje na mehuru sapunice, a da on ne pukne. Kao što je slučaj sa drugim tankim, laganim i fleksibilnim solarnim ćelijama koje smo posmatrali tokom godina, ovo je ukazivalo na brojne mogućnosti.
Uprkos velikom potencijalu, tim je i dalje imao problema sa tehnikom izrade solarnih ćelija koje zahtjevaju vakuumske komore i skupe metode taloženja pare. Da bi proširili tehnologiju, naučnici su se okrenuli materijalima za štampanje na bazi mastila kako bi pojednostavili proces.
Počeli su sa nanomaterijalima u obliku poluprovodničkih mastila za štampanje, tehnologije sa širokim potencijalom kada je u pitanju elektronika. Oni se nanose na plastičnu podlogu debljine samo 3 mikrona, zajedno sa elektrodom za štampanje, da bi se formirao solarni modul. Taj modul se zatim može oguliti i zalijepiti na podlogu od tkanine koja nudi mehaničku čvrstoću potrebnu za spriječavanje kidanja, uz dodavanje minimalne težine.
Gotov proizvod je fleksibilna i ultra lagana solarna ćelija sa stotim dijelom težine konvencionalnih solarnih panela, ali sposobnošću da generiše 18 puta više energije po kilogramu. Tokom testiranja, tim je otkrio da solarna ćelija može da generiše 370 vati po kilogramu kada je pričvršćena za tkaninu, ali do 730 vati kada stoji sama.
Glavni autor Mayuran Saravanapavanantham kaže da tipična solarna instalacija na krovu u Masačusetsu daje oko 8.000 vati, a da bi njihovi fotonaponski uređaji proizveli istu količinu energije i dodali samo oko 20 kilograma na krov kuće.
Testiranja su pokazala da se solarni panel od tkanine može namotati i odmotati više od 500 puta uz zadržavanje 90% svojih mogućnosti za proizvodnju energije, što je dobro zbog njegove izdržljivosti. Među problemima koje tim rješava je pitanje degradacije životne sredine, sa nekim oblikom ultratanke ambalaže koja je potrebna da zaštiti solarnu ćeliju od nepogoda.
Jeremiah Mwaura, naučni istraživač u MIT istraživačkoj laboratoriji za elektroniku, navodi da bi postavljanje ovih solarnih ćelija u teško staklo, kao što je standard kod tradicionalnih silicijumskih solarnih ćelija, minimiziralo bi vrijednost sadašnjeg napretka, tako da tim trenutno razvija ultratanka rješenja za pakovanje koja bi samo djelimično povećala težinu sadašnjih ultralakih uređaja.
Ako uspiju da riješe ove probleme, tanke i lagane solarne ćelije mogle bi imati široku primjenu. Jedra čamaca, spoljašnjost šatora u scenarijima oporavka od katastrofe ili krila dronova su samo neki od ponuđenih primjera, ali u teoriji one bi mogle da se rasporede bilo gdje u svrhu proizvodnje električne energije.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Small Methods.
Tagovi:
MIT
Mayuran Saravanapavanantham
Jeremiah Mwaura
Masačusets
solarne ćelije
solarni paneli
tanki solarni paneli
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.

Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora