Vještačko meso odlazi u zaborav? - Čime se hrane fleksitarijanci

Prošlo je otprilike pola decenije otkako je izraz "meso biljnog porijekla" postao dio globalnog leksikona hrane. Mješavina proteina graška, pasulja, sokova od cvekle i ostalih tajanstvenih "prirodnih ukusa" postala je normalna pojava u gastronomskom krajoliku. Međutim, sve je manje takvih proizvoda u prodaji, a kompanije koje prave zamjenu za meso polako otpuštaju radnike i smanjuju svoje proizvodne kapacitete. Šta se dešava?

Svi smo svjedoci kako globalni trendovi opstaju i propadaju. Takav je i trend zamjenskog mesa, odnosno mesa koje se pravi od biljnih namirnica. Da li ćemo biti svjedoci kako vještačko meso odlazi u zaborav, i da li će dobra stara svinjetina ili junetina ponovo biti u modi?

Postoje dvije vrste vještačkog ili zamenskog mesa. "Biljno" meso se pravi od povrća. Proizvođači takvog mesa "oponašaju" izgled, ukus i teksturu mesa sojom, graškom i ostalim sastojcima na biljnoj bazi. "Vještačko" meso se pravi u laboratorijama, gdje naučnici rade na pravljenju tkiva mesa. I jedan i drugi način proizvodnje je za sada pokazao da je neodrživ.

Meso kultivisano u laboratorijama je još uvijek daleko od masovne upotrebe, izuzetno je zahtijevno i skupo za proizvodnju. Za sada će takvo meso i dalje biti daleko od nas, i ostaće na nivou laboratorije.

Meso pravljeno od povrća je postalo popularno jer je zabilježen sve masovniji vegetarijanski ili veganski način ishrane globalno. Međutim, takvo "lažno" meso je takođe skupo za proizvodnju, a i tržište nije zadovoljno krajnjim proizvodom. Ukus nije isti, a zašto bi se pravilo nešto da podsjeća na meso ako ukus nije bar prilbližan?

Vegetarijanci ili vegani radije pribhegavaju brojnim biljnim alternativama, kao što su pasulj ili sočivo. Takva hrana ne sadrži meso ili životinjske proizvode, a i ne zahteva komplikovanu industrijsku preradu kako bi se dobilo lažno meso.

Činjenica je da su se vegetarijanci sasvim dobro snalazili i bez lažnog mesa prIJe nego što su se pojavile brojne kompanije koje nude spas. Njima u osnovi i ne treba dodavanje skupih alternativnih prerađenih proteina ​​u ishranu u formi lažnog mesa. Kome je onda namIJenjeno takvo meso?

Fleksitarijanstvo, moda ili potreba?

Vegetarijanci i vegani nikada nisu bili ciljani kupci takvih proizvoda. Oni postoje kako bi zadovoljili fleksitarijance, ljude koji imaju naviku da jedu meso i žude za ukusom, ali žele da smanje unos takve hrane. Fleksitarijanstvo je novi način ishrane, hrana je bazirana primarno na namirnicama biljnog porIJekla uz povremeno dodavanja mesa i ribe u jelovnik.

Po svemu sudeći, ovaj globalni trend i nije naročito zaživIo, imajući u vidu da je prisutan već nekoliko godina. Svako jede ono što je do sada jeo, a restorani imaju u svojim ponudama hranu kao do sada, namIJenjenu i jednim i drugim gostima. Upravo zbog toga zamJensko meso nije našlo svoje mjesto u svijetu, a niko ne želi da troši svoja sredstva na navike koje nisu još uvek razvili.

U svijetu koji se nalazi u krizi bilo kakvo eksperimentisanje nije potrebno. Sada sve kompanije idu na sigurno, štedeći sve resurse kako bi preživjeli teška vremena. Vještačko ili biljno meso svakako neće biti zaboravljeno, moraće samo da sačeka neka srećnija vremena.

vegetarijanci

vegani

fleksitarijanci

vještačko meso

meso biljnog porijekla

zamjensko meso