Kako kupujemo stvari za kuću?

(Foto: Unsplash/Toa Heftiba)

Studija koju je sproveo Hammonds, trgovac stvarima za kuću, iznenadila je nalazom da mladi koji inače važe za ekološki svjesniju generaciju, više bacaju i mijenjaju stvari. Razlog leži u tome što češće prate trendove. Dobra vijest je da skoro svaki drugi ispitanik (46%) kaže da donira stvari koje više ne želi, 14% ih reciklira, 13% poklanja. Samo 9% ispitanika priznaje da baca stvari.

Najviše se bacaju svijeće i jastučići, po 8 miliona, zatim biljke (7,7 miliona), posteljina (7,6 miliona). Bacaju se i prekrivači, vaze, lampe. Vrijednost ogledala koja se bace svake godine je 300 mil GBP, a tepiha 670 mil GBP.

Ipak, kupci su svjesni ekološkog uticaja svojih potrošačkih navika, njih 41% vjeruje da je kupovina jeftinih kućnih stvari jednako štetna po okolinu kao i brza moda. Ipak, tek svaki četvrti istraži održivost u poslovanju trgovaca prije kupovine. Za 54% ispitanika kupovina polovnih stvari je nisko na listi prioriteta, dok 30% ide i korak dalje i kaže da ne želi da kupuje polovne stvari. Većina ispitanika, njih 66% traži kvalitetne i dugotrajne predmete, 56% želi da ih uklopi u svoj enterijer, a za 48% cijena je važan faktor.

Mali procenat zainteresovanih za održiv namještaj pripisuje se predrasudama, jer 45% ispitanika želi takve predmete, ali smatra da ne može da ih priušti. Ovo je naročito izraženo kod mlađih kupaca za koje je cijena i dalje važan faktor iako je održivost visoko na skali prioriteta, pogotovo u poređenju sa starijima.

Tekstilna industrija je jedan od najvećih zagađivača na svijetu, i na nju otpada 10% ukupnih emisija ugljenika i 21 milijarda tona industrijskog otpada. Samo u Velikoj Britaniji, oko 900.000 tona tekstilnog otpada završi na deponijama ili u spalionicama svake godine, a udio tekstila za stvari za kuću je 40%, pokazuju podaci organizacije WRAP.

M. D.