Mirza Duraković, fotograf: Fascinira me svijet kojeg nismo svjesni

Mirza Duraković još od od osnovne škole želio je imati vlastiti fotoaparat kojim bio mogao bilježiti ljude i dešavanja oko sebe. Nekoliko godina poslije, od sakupljenog džeparca kupio je prvi kompaktni aparat i krenuo u avanturu koja i danas traje.

"Od djetinjstva me interesovala muzika, pa sam duže vrijeme svirao klavijature, ali otkako znam za sebe uvijek sam primjećivao neke prizore i detalje koje, uslovno rečeno, prosječna osoba nije. Želio sam ih ovjekovječiti na neki način i eto, najbolji način za to ispade, fotografija", priča Duraković za eKapiju.

Rođen je 3. oktobra 1984. godine u Sarajevu, gdje je završio srednju školu, dobrinjsku Gimnaziju. Trenutno je student na Fakultetu informacijskih tehnologija Univerziteta u Mostaru. Također radi kao desktop support tehnician (DST) u jednom internet service provideru.

Prvo radno iskustvo stekao je radeći za poznati engleski turistički magazin TimeOut, izdanje za Sarajevo. Najviše voli snimati makro fotografije, a potom portrete i aktove.

"Fascinira me svijet ispod naših nogu, a kojeg nismo ni svjesni. Toliko živih bića, detalja i boja koje skoro ne možemo vidjeti, a jos rijeđe, primjetiti. A koliko god nama taj svijet izgledao mali i beznačajan, toliko smo i mi `mali i beznačajni` u svemiru koji nas okružuje", kaže on.

Kada bi morao odabrati tri najbolja rada, odlučio bi se za fotografije koje njemu lično znače. Prva takva je fotografija pod nazivom Kapljica, napravljena samo par dana nakon što je kupio prvi fotoaparat (Konica Minolta Z1). Fotografija je objavljena kao fotografija dana na Kodak Photo of The Day Big Screenu na Time Squareu u New Yorku, što mu je dalo mnogo samopouzdanja i podstreka za dalji rad.

"Druga fotografija koja mi puno znači je moj dedo u tipičnoj `pozi` dok gleda TV. Nedugo poslije je umro... Treća je selo Lukomir, jedan od rijetkih netaknutih dijelova Bosne i Hercegovine, i pod tim ne mislim samo na prirodu, već i običaje, način oblačenja. Ujedno, fotografija pokazuje i težak život mještana s obzirom na slabe prihode od stočarstva i poljoprivrede. Osim toga, u selu gotovo i nema mladih ljudi, koji su se preselili u urbanije dijelove", objašnjava Duraković kako su nastale neke od njegovih omiljenih fotografija.

Veliki je ljubitelj brdskog biciklizma. Puno vremena provodi na biciklu te smatra da nema boljeg načina da se upoznaju neki od predjela naše zemlje.

Pogledajte i druge dokumente u rubrici "Ko je ko"