Da li je na pomolu krah tržišta rada u BiH?

U strukturi radnih mjesta, ako zanemarimo obične i polukvalifikovane poslove, sve manje je potencijalnih kandidata za zahtjevanije poslove. Odlaskom (sa)radnika koji samostalno obavljaju radne zadatke na radnim mjestima, ostaje teško popunjivo radno mjesto u budućnosti. Kada se uzme u obzir stepen organizovanja organizacija, u pravilu neuređen proces ljudskih resursa, za očekivati je da će odlaskom postojećih zaposlenih, u mnogim slučajevima zauvijek otići i znanje iz organizacija.

U poslednje vrijeme uočljive su aktivnosti udruženja poslodavaca da privole nadležne institucije da odobre i omoguće veći priliv radne snage iz inostranstva. Kako smo siromašno tržište rada, zainteresovane možemo očekivati iz najsiromašnijih država svijeta. Zemlje okruženja Srbija i Hrvatska, pod velikim pritiskom stranih investitora, počeli su sa zapošljavanjem radne snage iz Nepala, Filipina, Indije, Turske...

Koliko su dobro uredili zakonodavstvo u vezi zapošljavanja pomenute radne snage, saznaćemo brzo, čim se pojave prvi problemi (koji su neizbježni, a tiču se npr. zahtjeva radnika za spajanjem porodica, porasta kriminaliteta usljed nedovoljnih primanja, zahtjevima za većom integraciijom u društvo...).

Do sada nije postojao ozbiljniji interes nadležnih institucija za rješavanje ove goruće problematike. Mnogim građanima BiH ponestaje strpljenje da se uredimo kao normalno okruženje za rad, bježe tražeći bolje za sebi i porodicu.

Organizacije/poslodavci koji ne budu u stanju da izvrše preuzete poslovne obaveze, postepeno će nestajati, posljedično bez posla ostaće mnogi. 
Vrijeme je za pitanje najodgovornijim u društvu, kako ćete održati funkcionalnost tržišta rada? Kakav god da je odgovor, potrebno je zbog budućnosti ovog prostora, ostanka njenih građana i organizacija, brzo donijeti i sprovesti teške, a kvalitetne odluke.