BiH ne treba da odbaci ruski gas - U narednim godinama moguće kretanje ka drugim izvorima

Rat u Ukrajini već je ostavio geopolitičke posljedice koje bi mogle biti najznačajniji geopolitički događaj 21. vijeka, a imaće uticaj i na gasnu politiku u jugoistočnoj Evropi, pa samim tim i u BiH.

Međutim, zbog znatnog poskupljenja gasa u Evropi zbog rata, kao i zbog sankcija koje EU uvodi prema Rusiji svi projekti koji su vođeni dosad u gasnom sektoru već doživljavaju reviziju.

Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je gasovod TAP, koji je dio Južne konekcije, odnosno poveznica EU i Azerbejdžana, prvi put u istoriji dosegao kapacitet od deset milijardi kubnih metara gasa, a da će u naredne tri do četiri godine kapacitet biti udvostručen. Ali, zbog ukrajinke krize, kako pišu italijanski mediji, ovaj rok bi mogao biti znatno skraćen.

Naime, trenutno se vode razgovori da se azerbejdžanski gasovod preko Kaspijskog mora poveže sa turkmenistanskim gasnim poljima jer je Turkmenistan među zemljama s najvećim gasnim rezervama na svijetu, čime bi se znatno pojačali kapaciteti.

Osim toga, italijanske energetske kompanije vode razgovore i s Alžirom, odakle takođe žele da dovlače gas u tekućoj formi, kako bi smanjili ovisnost o gasu iz Rusije.

Stručnjaci se slažu da se Evropa neće odreći ruskog gasa, kao i da će Turski tok i dalje biti relevantan, ali da će kombinacija azerbejdžanskog i turkmenistanskog gasa, kao i gasa iz Norveške, Nizozemske i tekućeg gasa iz Katara, SAD i sjeverne Afrike značajno smanjiti važnost gasa koji se doprema iz Rusije.

Srbija i Republika Srpska su proteklih godina sve svoje gasne strategije usklađivale s ruskim pravcima snabdijevanja, računajući na povoljnu cijenu i važnost ruskog gasa za tržište Evrope.

RS je planirala izgradnju nekoliko gasnih centrala kao i mrežu gasne infrastrukture. U srijedu su Nezavisne poslale pitanja u Biro Vlade RS o sudbini ovih projekata, ali do zaključenja ovog broja Nezavisnih novina nismo dobili odgovore na postavljena pitanja.

Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, kaže za Nezavisne novine da trenutno zbog sankcija prema Rusiji i cijene gasa nije isplativo razmišljati o izgradnji elektrana na gas i drugih sličnih objekata, ali da stvari treba posmatrati dugoročnije.

On je, naime, mišljenja, da će se cijene gasa u nekom narednom periodu stabilizovati do mjere da će se ponovo isplatiti ulagati u objekte koji kao energent koriste prirodni gas, posebno imajući u vidu, kako naglašava, da cijela Evropa diverzifikuje izvore energije.

Podsjetio je da je Gazprom prije krize prodavao gas po cijeni od 150 do 200 dolara, a da je sada premašio 400 dolara, dok na berzama ide i preko 2.000 dolara.

Bečarević naglašava da je tu, pored gasovoda TAP i TANAP, još i Jadransko-jonski, odnosno AIP, koji bi trebalo gas da prebacuje preko teritorije Albanije i Crne Gore, te da su i azerbejdžanski i alžirski i turski gas, gdje su, kako je naglasio, takođe pronađena velika nalazišta, razlog za optimizam da će plin i dalje ostati kao tranzicijsko gorivo barem do 2050. godine, kada bi apsolutni primat trebalo da preuzmu obnovljivi izvori energije.

- Vjerujem da će tu u narednih tri do pet godina doći do velike ekspanzije i krenuti prema drugim izvorima gasa, mada nikako ne treba zanemariti činjenicu da je ruski gas tu, da su nalazišta dugotrajna, a infrastruktura već postoji - zaključio je Bečarević.