KOMENTAR: Poslovanje u BiH iz perspektive jednog Kanađanina

Piše: Marc Neal, direktor Finor Consultinga

Otvorio sam Finor Consulting d.o.o. prije nešto više od godinu dana, na temelju vrlo realne i uočene potrebe za pružanjem stručnog savjetovanja za poslovne subjekte i organizacije u Bosni i Hercegovini. Moje impresije iskustva u prvoj godini mogu za neke biti novi uvid.

Neki od mnogih izazova sa kojima se suočava ova zemlja nisu nužno očiti, kao na primjer privlačenje stranih ulaganja, pronalaženje novih izvoznih tržišta, i tako dalje, već umjesto toga razvoj okruženja koje podržava poduzetnike, spremnost na rizik, racionalizacija pretjerano složenog administrativnog tereta stavljenog na poduzeća kao i izazovi privatizacije, da spomenemo samo nekoliko. Budući napredak BiH mnogo više ovisi o zdravim fundamentalnim elementima nego na loše koncipiranim planovima baziranim na slabim temeljima.

Osnove su ključne, ponajprije imati administrativnu strukturu koja je napravljena za potrebe poslovanja, a na vrhu popisa se u isto vrijeme nalaze i ograničavanje mogućnosti korupcije, što je jednostavno, i smanjivanje administrativnog tereta. Drugo područje koje treba riješiti je otvorenost prema privatizaciji, a na kraju i potreba za razvojem održivih sredstva za potporu poduzetnicima.

Kao stranac koji je otvorio kompaniju ovdje u BiH, mogu govoriti s nekim autoritetom u odnosu na proces i prepreke koje bi obeshrabrile i otjerale većinu poduzetnika, kako domaćih tako i stranih, koji teže za otvaranjem poslova ovdje. Proces je težak, zahtjeva puno vremena kako bi se ispoštavali svi zahtjevi različitih službi. Mogu razumjeti do određene mjere da su ovi procesi uspostavljeni kako bi se smanjila mogućnost prijevare i pogrešnog predstavljanja podataka. Međutim, to se iz vanjske perspektive čini kao, ništa više, nego prilika za stvaranje prihoda za neučinkovitu birokraciju.

Kažnjavanje kompanija

Mnogi od potrebnih dokumenata nisu ništa više nego prilika za kažanjavanje kompanija za propuste koji žele ništa više nego da rastu i razvijaju se pružajući prilike svojim zaposlenicima. To također dovodi do puno vremena i novca potrošenog na ispunjavanje vrlo složenih administrativnih poslova uz vrlo visoku vjerovatnost da se nešto previdi. Postojeći sistem ne daje rezultata u okruženju pogodnom za poslovanje i privlačenje izravnih stranih ulaganja. Jedan primjer je postupak promjene vlasničke strukture poslovanja, a to često košta koliko traje i sam proces otvaranja novog biznisa.

Način na koji su stvari danas postavljene nalaže da kompanija mora ići kod notara da napravi promjenu, a zatim poslati dokumentaciju sudovima za odobrenje. Čak i uz to, nema garancije da će išta biti promijenjeno na zadovoljavajući način.

Postoji puno napora za privatrizaciju kompanija, ali se sama preduzeća ne snalaze baš najbolje u procesu tranzicije. Čini se da postoji mnogo nepovjerenja u procesu, te da upravljački odbori nisu previše oduševljeni o prihvaćanju ponuda iz više razloga. Moramo shvatiti da je proces privatizacije skup sa strane investitora; oni provode mnogo vremena i truda u dubinskom razmatranju svih elemenata kompanije (takozvani due dilligence), provjeravanju finansija, obveza i mogućnosti zarade od ciljne kompanije.

Ovaj proces može trajati od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci da bude kompletan, i sve to vrijeme koriste se znatna sredstva da za kompletiranje posla, što je vrlo skupo. Dakle, na kraju, ako privatizacija stane, odnosno ne bude dovršena, ulagači se mogu osjećati kao da su nepravedno tretirani, a izgledi su te kompanije nikad neće istražiti još jednu priliku u Bosni i Hercegovini. S druge strane, čak i ako nisu uspješni u ponudi privatizacije, a privatizacija je provedena ispravno i natjecatelj pobijedi, ulagači će tražiti druge mogućnosti, pod uvjetom da se sve igra legalno i po pravilima. Veliki broj ekonomija u različitim zemljama izgrađen je na temelju malih i srednjih poduzeća (MSP), a ovdje u BiH ne postoji razlika.

Bitna podrška sektoru MSP-a

Najveći dobitak za zapošljavanje se može naći u segmentu malog i srednjeg poduzetništva, a time i bitno je da isti bude podržan. Postoje svijetli primjeri u BiH gdje je to uspješno izvedeno, kao što su regije uz Gračanicu, Tešanj, Gradačac, Bjeljinu, Brčko, samo da imenujem nekoliko. Ono što sam primijetio kao razlike je činjenica da se u regijama koje uspješno podržavaju poduzetnike, te agencije za podršku, organizacije i općine rade pro-aktivno i skupa, investiraju vrijeme i trud da traže nove prilike za poduzetnišvo i snažno su angažirani u poduzimanju koraka za pomaganje kompanijama koje to žele, mogu i zaslužuju.

U prvoj godini Finorovog postojanja, imali smo veliko zadovoljstvo upoznati neke vrlo pametne i inovativne poslovne ljude koji znaju i previše dobro šta je potrebno za uspjeh poslovanja u Bosni i Hercegovini. Oni dokazuju da je moguće uspjeti i usprkos preprekama na njihovom putu, kroz naporan rad, upornost i inovacije. Mi smo imali veliko zadovoljstvo sarađivati i pružiti usluge i pomoć nekima od njih. Te kompanije pozdravljam zbog njihove hrabrosti.