Modni vremeplov: Odijelo - statusni simbol muškarca

Početkom 20 stoljeća muška su odijela imala strogo različitu dnevnu i večernju varijantu, a smoking se nosio čak i ljeti, ali po modnim pravilima, nakon 19 sati. Ako je istina da haljina ženu čini damom, čini li onda odijelo muškarca gospodinom?!

Odgovor je da, jer tijekom povijesti odijelo je, još sa španjolskih i kasnije francuskih dvorova, u svim svojim izvedbama, bilo odlikom ozbiljnog, muževnog i poželjnog, a nekada i samo vrlo dobrostojećeg muškarca. No, nekoć se moda i stvarala za taj jači spol te je u prvom redu muški svijet bio vodeći modni konzument, a ono što je na dvoru bilo moderno i ostatak je visokog društva u stopu slijedio. Ženama je pak moda udarila u glavu tek krajem osamnaestog stoljeća te su se tada odlučile uređivati, a kako to već biva u ženskoj prirodi, vrlo napadno, ekstravagantno i naravno pretjerujući u svemu - od frizure do obleke. Kasnije su posve preuzele primat u konzumiranju mode i nikad ih poslije muškarci nisu sustigli u tome. Ipak odijelo je do danas zadržalo svoj značaj, a njegova je evolucija baš kao i povijesna, prolazila različite faze i oblike.

Frak i smoking za imućne

Najprije, valja spomenuti da je čitava modna industrija svoj veliki prasak doživjela 1851. godine kada je Amerikanac Isaac Merrit Singer izumio šivaći stroj, nakon čega je krenula masovna proizvodnja odjeće, kao i stvaranje prvih modnih kuća. Od tog je trenutka moda postala dostupna svakome, jer je naglo pala i cijena materijala, premda su u to doba frak, cilindar i crni štap ostali rezervirani za muškarce dubljeg džepa. S kraja 19 stoljeća, odijela su se, osim u crnoj i tamnoplavoj boji, pomalo počela šivati i u kariranim i vedrijim tonovima i od različitih materijala. Tada popularne konjske trke imućni su muškarci obilazili u smokinzima, sa šeširima na glavi, bijelim košuljama s dijamantnim ili zlatnim gumbima. Dvadeseto stoljeće u prvoj je polovici obilježeno ratovima i samo po izgledu i dizajnu muških odijela mogli bismo iščitati svjetsku ekonomsku situaciju, jer su prsluci, džepovi na sakoima i reveri u dvadesetima bili potpuno izbačeni iz mode. Ipak, bogati su sloj društva posljedice kriza oduvijek slabo doticale, pa su i njihova odijela i dalje izgledala svečano i lijepo, a smoking se nosio čak i ljeti, ali po modnim pravilima, nakon 19 sati.

Odijelo znači status

U mušku su modu ušle crne kožne cipele s đonom i do jednog centimetra, vrećaste hlače od tvida, flanela i to sivoga pa su te godine obilježile hlače takozvane grayersice. 1935. Roosveltov Dew Deal obećavao je novu i bolju budućnost, a taj se društveni optimizam ogledao i na dvostrukom kopčanju muških sakoa kao i u raznovrsnim bojama odijela. Vrijeme Drugoga svjetskoga rata bilo je doba bijegova u filmske svjetove, budućih klasika, te poistovijećivanja obična puka s likovima s platna. Amerikanci su počeli imitirati pariške kreatore, modna je industrija bujala, a markantne su glumačke figure u skupim odijelima strogih linija i u crnoj boji poput Clark Glablea, Humphreyja Bogarta, a kasnije Paul Newmana i Marlon Branda postale pojmom seksipila u ženskim očima i uzorom običnih muškaraca. Svaka sljedeća dekada unijela je poneku promjenu u krojeve i materijale tog muškog odjevnog predmeta, no zapravo, društveni status koji je odijelo steklo do šezdesetih godina 20 stoljeća sve do prve dekade neonskog i prilično nemaštovitog 21 stoljeća, nije izgubilo. Jer baš kao što svaka žena u ormaru ima barem jednu malu crnu haljinicu, i muškarci imaju barem jedno crno odijelo za sve prilike.

Napisala: Jelena Gotovac