Na tržištu sokovi sumnjivog kvaliteta: Svjetski brendovi iz kućne radinosti

Punionice sokova u kućnoj radinosti, kakvih je nakon rata u BiH bilo na svakom koraku, još nisu iskorijenjene. Proizvodi ovog unosnog biznisa - miješanja sokova i falsifikovanja etiketa, dostupni su u trgovinama i na prvi pogled teško ih je razlikovati od originala. Potvrđuje to i oglas u novinama u kome prodavac iz Banjaluke nudi mašinu za punjenje sokova i obećava originalne recepte za "coca-colu", "fantu", "schweps" i "radensku" - sve po cijeni od 2.700 KM.

Kupce koji se jave na oglas uvjerava da je recepte za poznate brendove sokova nabavio iz Njemačke i da je to uhodan sistem zarade. Radio je donedavno i svoje proizvode, tvrdi, prodavao bez ikakvih problema, po cijeloj BiH, a najviše u Federaciji.

"Nema šanse da se može vidjeti da sokovi nisu original", uvjerava prodavac i dodaje da "ima i čovjeka" koji prodaje ambalažu.

I dok se na tržištu nudi falš "coca-cola", koja je tako kopirana da je obični kupac ne razlikuje od prave, iz udruženja potrošača upozoravaju da je to ne samo ilegalno nego i opasno po zdravlje.

Na pitanje da li će inspektori reagovati na ovaj "poslovni" oglas, u Inspektoratu RS odgovaraju kako ne rade na osnovu pretpostavki, već činjenica. Objašnjavaju da falsifikovanje brendova nije u njihovoj, nego nadležnosti carinskih organa i sudova. Oni reaguju samo ako je riječ o ilegalnom prometu robe.

"Ilegalno punjenje sokova je kažnjivo i zabranjeno. Mi smo u maju 2009. godine imali akciju u banjalučkom naselju Tunjice, objekat je zapečaćen, a podnijete su i krivične prijave", navode u Inspektoratu RS. Tvrde, takođe, kako je moguće da falsifikovani proizvodi budu zdravstveno ispravni i da ne postoji opasnost po zdravlje građana.

Izvršni direktor Udruženja za zaštitu potrošača "Plava sfera" Danijel Malić kaže da prodavac punionice formalno ne krši zakon, ali - ako je te proizvode distribuisao na tržište ima osnova za zabrinutost. "Svi se vrlo dobro sjećamo slučaja sokova ‘Makroproma’ od kojih se još nije oprao asfalt na pojedinim ulicama Banjaluke", podsjeća Malić. Ipak, kaže kako ne vjeruje da punionice imaju takve recepte da zaista mogu da pariraju originalu. Problem predstavlja što su ambalaža i etikete vrlo vešto odrađene, pa je teško "na oko", prije konzumiranja, prepoznati falsifikat.

"Odgovorna osoba je trgovac. Zna se dobro kako velike kuće distribuišu te proizvode, a ovakva roba se nabavlja za gotovinu, tako da niko ne može reći da ne zna koji su legalni kanali distribucije", upozorava Malić.

Mesud Lakota, predsjednik Udruženja potrošača BiH tvrdi da je riječ o vrlo ozbiljnom problemu, jer sokove iz kojekakvih punionica niko ne kontroliše. Koliko je djece svoje rođendane zalilo otrovom, niko ne zna. "Inspektori ne rade svoj posao, a u međuvremenu su uhodani sistemi kopiranja - od ambalaže, čepova, etiketa, pa sve do bar-kodova. Sve se to lijepo puni u garažama i plasira na tržište, kao da je proizvod vrhunskog kvaliteta", napominje Lakota, naglašavajući kako se "ne smije zaboraviti da punionice otvaraju ljudi iz te branše, pa poznaju cijeli sistem".

"Znaju odakle se i kako uvozi suha tvar, ko pravi ambalažu, ko štancuje etikete...Tu je šteta ogromna, i nije riječ samo o prevari potrošača, nego i prevari države. Ozbiljne pare se pronevjere zbog neplaćenog poreza, neprijavljenih radnika...", kaže on.

Uprkos molbi za komentar ovakvih zloupotreba i nezakonitosti na tržištu BiH, predstavnici kompanije "Coca-Cola" u BiH nisu nam dostavili odgovore.

Prst u oko vlastima

Ekonomista Igor Gavran upozorava da se slučajevi "punjenja sokova po garažama" nigdje ne dešavaju otvoreno i sa manje pažnje i odgovornosti vlasti kao u BiH. "Sama prodaja opreme pogodne za činjenje krivičnog djela bi itekako trebalo da bude zanimljiva vlastima", smatra Gavran, ali kaže i da su dosadašnje reakcije nadležnih svedene na povremene zapljene robe Kinezima, ne zato što su oni najveći krivci, nego očigledno nemaju političku zaštitu, koja bi im "osigurala da ne budu progonjeni kao što nisu neki drugi prekršioci zakona".