Kompanijama sve važniji principi održivosti

U našim prethodnim člancima, već smo objasnili preobrazbu koja je nastala u proteklom desetljeću, a odnoseći se na činjenicu da se sve veći broj firmi ne samo okreće kultiviranju zelene slike, već ka potpunom uključenju održivosti u svoje strategije poslovanja. Mnogi rukovoditelji u održivosti vide mogućnosti za budući rast, a neki vide održivost kao jedinu dugoročnu opciju. Danas su u manjini zapravo one kompanije koje nemaju ambicija ka održivosti.

U decembru 2009., Economist Intelligence Unit je proveo istraživanje koje uključuje 200 viših rukovoditelja širom svijeta (direktor ili viši rang odgovornosti) koji djeluju u području održivosti, korporativne društvene odgovornosti i finansija, a vezano za ulogu održivosti u svojim organizacijama.

Sve glavne djelatnosti su bile zastupljene, a kompanije se uglavnom nalaze u regionima Azije-Pacifika, Sjeverne Amerike i zapadne Evrope. Istraživanje je bilo na temu razloga prihvatanja održivosti u poslovanju, kako kompanije integrišu društvenu odgovornost u poslovanje, i kako izvještavaju javnost o njihovom uspjehu.

Iako anketirane kompanije posluju u zemljama i sredinama koje su puno lakše za poslovanje od Bosne i Hercegovine, informacije o tim iskustvima i rezonovanju od vitalne je važnosti za sve kompanije diljem svijeta, uključujući i našu zemlju. Štoviše, neke od tih naučenih lekcija iz kompanije koje implementiraju prakse održivog poslovanja mogu biti dobre prilike i za direktore naših kompanija da usvoje trendove i odmah počnu sa primjenom tih dobrih praksi.

Transparentnost bitna u poslovanju

Globalizacija je stvorila izazove koji zahtjevaju od kompanija da na svijet gledaju šire, dakle ne vodeći se samo financijskim razlozima. Nedavna ekonomska kriza je uprvo naglasila važnost različitih faktora koji moraju biti uzeti u obzir pri poslovanju. Osim toga, Internet je kompanije širom svijeta izložio intenzivnijoj kontroli, što ih kao rezultat forsira da postajnu više svjesni svoje slike kao korporativni građani.

Prema odgovorima anketiranih rukovoditelja, najvažniji razlog za promociju održivih politika u poslovanju je da je ovo prava stvar za napraviti u etičkom smislu (56% odgovora). Poslovanje usklađuju sa zakonima i propisima (45%) kao i poboljšanje reputacije kompanije (43%) se nalaze među čestim odgovorima. Ako je pokazana veća transparentnost i ako se poduzećima bolje upravlja, kompanije će kao rezultat dobiti bolji pristup kapitalu.

Kako važnost održivosti raste unutar organizacija, to je vjerovatnije da će se to pomjerati iz domene korporativnih poslova i korporativne komunikacije više u pravcu osnovne poslovne strategije. Nema sumnje da postoji veza između pozitivnog učinka na održivost i pozitivne financijske performanse, ali stvarno poboljšanje performansi u finansijskom smislu još uvijek ostaje nejasno. Negdje oko 24% ispitanika slaže se da postoji snažna kratkoročna veza, dok mnogo više, 69%, misli da postoji jaka prilika ali dugoročno, i to u smislu osiguravanja rasta prodaje i osiguravanja pozitivnog javnog imidža.

To također može odražavati razmišljanja vezana za potencijalne eskalacije rizika povezane s neuspjesima poštivanja takve politike u dužem razdoblju, kao na primjer kroz nedostatak pripremljenosti za strože propise vezane za ekologiju i ljudske resurse, kao i šire društvene opasnosti od neuspjeha upravljanja emisijom ugljika i klimatskih promjena.

Rukovoditelji anketirani za ovo istraživanje kažu da se napori njihovih kompanija vezani za održivost odnose na pitanja etike i korupcije (51%) i klime ili pitanja zaštite okoliša (50%). Naravno, veća je vjerovatnost da će se firme koje se bave energijom i prirodnim izvorima više usredotočiti na okoliš. U prethodnim člancima, već smo ustanovili kako je za poslovne strategije i strategije održivosti presudno da se isprepletu do stadija da se ne mogu odvojiti.

Kompanija Philips nudi dobar primjer. "Sa strateškog gledišta, ako možemo smanjiti potrošnju energije naših proizvoda, i učiniti ih da se mogu bolje reciklirati, vjerujemo da će tako postati atraktivniji proizvodi i za klijente", kaže Henk de Buin, viši potpredsjednik i voditelj Ureda za korporativnu održivost ove kompanije.

Stručnjaci također naglašavaju da poruke održivosti moraju doći iz višeg menadžmenta, a mnoge kompanije koje posluju uzimajući u obzir opsežne programe održivosti također praktikuju i definiranje ključnih pokazatelja, i koriste pomenute principe u čitavoj organizaciji.

Prepoznavanje i uvažavanje performansi

Kako je navelo 38% ispitanika, programi prepozavanja performansi zaposlenih u firmi su najrasprostranjeniji podsticaji za zaposlenike, dok 36% ispitanika pak kao najjače podsticaje navodi mogućnost za vođenje projekta i razvoj proizvoda vezanih za održivost. U poznatoj australskoj kompaniji za nekretnine Investa, zaposlenici na primjer imaju priliku proći obuku za održivu korporativnu praksu za nekretnine - i tako zarade "diplomu Investa održivosti" na kraju treninga.

Vodeće tvrtke ne koriste samo svoje kompanije kako bi prakticirali principe održivosti pri poslovanju, već i prilikom ocjenjivanja svojih nabavnih lanaca, pogotovo kako se proizvodnja sve više vrši od strane dobavljača koji su treća strana. Međutim, to nije lako učiniti; u stvari, 34% ispitanika istraživanja kažu da su neposredni financijski ciljevi njihovih kompanija često veći prioritet od održivosti. To ukazuje na činjenicu da u nekim slučajevima loša ekonomska sredina znači da je teže fokusirati se na jače uključenje održivosti u samo poslovanje. Ostale prepreke uključuju nedostatak koncenzusa o konačnim ciljevima programa održivosti (27%) i nedovoljna jasnoća oko unutarnjih odgovornosti u firmi (25%). U prevladavanju tih, i drugih prepreka, gospodin Bartels iz konsultantske kuće KPMG smatra da je presudno da viši menadžeri vjeruju u pozitivan utjecaj održivosti i da oni osiguraju da održivost praktično uđe i u srca i umove u cijeloj tvrtki.

Angažiranje s dionicima

Većina rukovoditelja koji su učestvovali u istraživanju slažu se da je je ključno da kompanije javno iskažu svoje ciljeve o održivosti - i da redovno izvješćuju javnost o napretku u smislu ispunjavanja tih ciljeva. Izvještavanje ja važan alat za samoocjenjivanje, i tjera kompanije da izvrše ili u suprotnom budu kažnjeni.

Izvještavanje o održivosti je u stalnom porastu, što potvrđuje i KPMG Međunarodno istraživanje o izvještavanju o korporativnoj odgovornosti, objavljeno u novembru 2008, a rezultati pokazuju da skoro 80% od 250 najvećih svjetskih poduzeća prave Izvještaje o održivosti – puno više od 50% kako je bilo prije tri godine. Jedna od prepreka za još veću stopu izvještavanja može biti nedosljednost u podacima za održivost, metriku i ključne pokazatelje po industrijskim sektorima.

Sve više, kompanije se okreću Global Reporting Initiative (GRI), organizaciji koju smo već spomenuli u prethodnim člancima kao lidera u oblasti, a koja je sastavila kriterije izvještavanja za održivost koje mnogi praktičari danas smatraju kao zlatni standard. Prikupljanje podataka za održivost nije jednostavan zadatak jer zahtijeva više strukture i više standarda.

S obzirom na broj i različitost dionika, mnoge kompanije povećavaju svoje napore za identificiranje postojećih i novih pitanja vezana za dionike. Inovativne kompanije vide probleme upravljanja i angažmana s dionicima kao konkurentnu prednost, a ne obavezu. Zaključak je da održivost nikada prije do sada nije bila tako istaknuta na dnevnom redu u korporacijama, te pokazatelji govore da će ista biti još važnija za strategiju i poslovanje tvrtki u narednim godinama. Lekcije za sve menadžere koji kreću putem ka održivoj praksi – vidite to kao šansu, a ne kao zahtjev, uspostavite principe održivosti u čitavoj kompaniji i svakako u proces uključite sve dionike.

Piše: Riada Ašimović, konsultant u Finor Consultingu