Skokovi sa Starog mosta: Spektakularna lasta proslavila Mostar

Prvi skakači u Neretvu su se otiskivali još 1566. godine, dakle nakon što je sagrađen Stari most. O tome je prve bilješke ostavio 1664. godine znameniti turski putopisac i historičar Evlija Čelebija.

On je, između ostalog, napisao: "Most izgleda kao kao luk duge, koji se uzdiže do Kumove slame i pruža se s jedne litice na drugu. Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rob Božiji, Evlija, do sada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. Otkako je sazidan ovaj visoki most, od tada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni posmatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije“.

Takmičenja u skokovima u vodu sa mostarskih mostova, naročito onog najstarijeg, koji podsjeća na "bijelog galeba s krilima razapetim na obje obale rijeke", dobijaju puni zamah tek nakon završetka Drugog svjetskog rata (1945.). Tradicija ovih letova živi, dakle, preko 430 godina!

Zahvaljujući tradiciji skakanja i specifičnim stilovima koji su se vremenom iskristalizali, Mostar je postao prepoznatljiv i čuven ne samo na prostorima Balkana nego i cijelog svijeta. Uz Acapulco u Južnoj Americi i nekoliko mediteranskih destinacija Svjetskog kupa (Coppa del Mondo) mostarski skokovi su stekli zavidnu reputaciju u svijetu, posebno zbog nadaleko čuvene skakonice - Starog mosta.

I pjesnik Aleksa Šantić je u svojoj "Neretvi" (1912.) opjevao hrabre skakače u vodu: "Neretva se lomi, a s visokih kula naga djeca skaču i vikom se kuplju...".

Jedan ovovremeni reporter s oduševljenjem je kazivao o mostarskim "ikarima": "U Mostaru je čovik bio tica. I svaka je tica imala svoj stil. Jedne su letjele raširenih, a druge skupljenih krila, jedne su se rušile kosije, poput lastavica, druge su padale gotovo okomito poput kamena. Revija tijela, zračno manekenstvo."

Nakon izgradnje Carinskog, Lučkog i mosta na Musali počinje skakanje i sa tih mostova. Izazovi su veliki te pojedinci skaču čak sa kule i čardaka uz Stari most i uzvodno sa svih mostova što je predstavljalo veliku opasnost. Za vrijeme ratova mnogi Mostarci spasili su se upravo zato što su bili bili dobri skakači i spas pred neprijeteljem su potražili skačući u Neretvu. Ilustrativan primjer je doktora Feodora Lukača koji se spasio skačući u Neretvu sa mosta na Musali.

Zavisno od vodostaja Neretve visina sa koje se skače sa Starog mosta je od 23 do 27 metara. Specifični uslovi kao što su visina skakaonice i vodostaja, brzina rijeke stvorili su i odgovarajuce vrste i stilove skokova. To je, opet, prouzročilo i svojevrsne kriterije za vrednovanje tehnike ljepote i harmoničnosti skoka.

Kod skakača na glavu ocjenjuje se, u prvom redu, tehnika leta kroz vazduh i uronjenje u vodu. Oni nastoje da urone u vodu što manje, a to se postiže tzv. štrapom. "Lasta" se smatra najprivlačnijim i najcijenjenijim stilom. Skakač leti kao ptica i sunovraćuje se u vodu. Prilikom odraza zabaci ruke i onda ih priljubi uz tijelo.

Stil "avion" je sličan "lasti", ali rukama u odručenju pod uglom od 90 stupnjeva u odnosu na tijelo. "Prevoj" je stil kada skakač u letu savije tijelo u kukovima, noge i ruke opruži da prstima ruku dodiruje nožne prste, a zatim trzajem izbacuje noge iznad tijela. Kod skokova na noge ocjenjuje se, u prvom redu, sigurnost leta kroz vazduh. To su položaj tijela od faze odraza do uronjenja u vodu. Prilikom "slijetanja" na površinu rijeke skakač nastoji da izbaci što manje vode.

Sklupčani skakač, gdje brada dodiruje koljena zgrčenih nogu, koje obuhvati rukama ispod koljena - taj skok se naziva "ćupica". "Mertek" je stil kada skakač od odraza do uronjenja leti prema vodi ukrućenog tijela. Ti nazivi imaju porijeklo u turskom jeziku. Primjerice, mertek je greda, balvan, direk. Ta imena, takođe govore koliko je duga tradicija skokova u Neretvu, po nekima od 1435. godine.

Balić Emir (1935.) je do sada najuspješniji skakač u disciplini na glavu (stil lasta). Trinaest puta je osvojio šampionsku titulu, četiri puta je zauzimao drugu i tri puta treću poziciju.

Mirsad Deda Pašić (1945.) je najuspješniji skakač na noge (stil štanga). Jedanaest puta je bio šampion, tri puta je vicešampion dok dva puta zauzima treću poziciju. Bilo je i odvažnih djevojaka koje su skakale sa Starog mosta. Ostale su upamćene Seka Vasković, Zijada Demirović Humo i Paulina Šešeljević. Vlado Cvitanović je, pak, izveo najkomplikovaniji i najspektakularniji skok. Bio je to uzvratni skok na glavu od jednog i po salta.

O skakačima sa Starog mosta snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova. Film Dragana Mitrovića "Dječak i most" na IV Svjetskom festivalu dokumentarnog i TV filma koji je održan u Londonu 1971. godine dobio je prvu nagradu za kameru. U filmu se govori o oslobađanju mladih skakača da skoče sa Starog mosta što predstavlja svojevrsnu provjeru njihove zrelosti.

Izvor: mostari.ba