Pariška dama slavi rođendan – Ajfelov toranj već 121 godinu ukras glavnog grada Francuske

Pariška dama, kako u Francuskoj zovu vitku konstrukciju Ajfelovog tornja, danas je napunila 121 godinu postojanja.

Toranj je sagrađen 1889. godine povodom svjetske izložbe u Parizu, na stogodišnjici proslavljanja Francuske revolucije.

Uprkos starosti Ajfelov toranj nije ništa izgubio od svoje ljepote, tehničkog značenja i snažne simbolike. Pariz i Francusku danas ljudi ne mogu zamisliti bez ove građevine.

Za izložbu u Parizu postajao je i znatan broj drugih projekta. Stanovništvo Pariza se oduševljavalo projektom sunčanog tornja visokog 300 metara, sa snažnim svjetionikom na vrhu koji bi parisku noć pretvorio u svijetli dan.

Međutim, za izložbu odgovorni ministar trgovine odlučio se za zamisao Gustava Eiffel. Za postavljanje tornja ispitano je 107 mogućuh lokacija. Izložbena komisija željela je da se toranj sagradi kao most preko Sene, ali se taj prijedlog „razbio“ na nepodesnom tlu na obalama rijeke. Konačno su se odlučili na lokaciju na Marsovom polju.

Nije bilo nikakav slučaj što je baš pedesetčetverogodišnji inženjer i konstruktor Alexandre Gustav Eiffel dobio nalog da se gradi simbol izložbe.

Mnogo prije same gradnje tornja važio je kao najpoznatiji specijalista za željezne konstrukcije, bio je slavljen kao inženjer univerzuma i poznat kao utemeljivač aerodinamike. Uprkos tome, bio je kasnije poznat u prvom redu kao stvaralac po njemu nazvane građevine. Za vrijeme gradnje tornja govorio je: "Taj toranj će me na kraju uništiti. Biće kao da ništa drugo nisam stvorio".

Do vrha tornja vodi 1.665 stepenica. Njegova struktura je sastavljena od 18.038 dijelova napravljenih od livenog gvožđa, sastavljena uz pomoć dva i po miliona zakovica. Da bi bio na vrijeme sastavljen trebalo je raditi 10 časova dnevno.

Održavanje tornja se sastoji u bojenju cijele strukture sa 50 tona farbe svakih sedam godina, radi zaštite od korozije. Toranj je trenutno obojen u smeđe, a povremeno se boja farbe mijenja.

Kada je toranj sagrađen, neki Parižani su smatrali da je ruglo i da ga treba porušiti. Danas je on značajna turistička atrakcija, sa više od pet i po miliona posjetilaca godišnje.