Izostala gradnja fabrike voća i povrća Benkons u Doboju - Grad traži novog partnera

Šest godina nakon što je na lokalitetu bivše kasarne u Ševarlijama položen kamen temeljac za izgradnju fabrike za preradu voća i povrća Benkons, ovaj projekat je doživio potpuni fijasko jer će lokalna vlast tražiti povrat zemljišta koje je ustupljeno investitoru.

Kompanija Benkons Group iz Azerbejdžana dobila je na raspolaganje oko deset hektara zemljišta, ali iako su na njemu sagrađeni pojedini objekti, najavljene proizvodnja i prerada voća i povrća nikada nisu počele.

- Pošto u datim i zadatim rokovima nije otpočela proizvodnja, pokrenuli smo određene procedure, vjerovatno da izvršimo povrat kompletnog tog lokaliteta, jer je tu gotovo stotinu dunuma zemlje. Ali, svakako, i ono što su oni uložili će vjerovatno biti predmet sporazuma. Više bih volio da tu sada imamo fabriku koja radi i gdje ljudi se zapošljavaju. Svakako da ćemo pokušati da tražimo ili strateškog partnera ili neko rješenje kako bi ono što je do sada urađeno bilo na korist, a ne na problem bilo koje vrste - izjavio je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja, koji je pojasnio da se Benkonsove strane investicije uvijek vezuju za berzu, pošto su jedan od najvećih proizvođača nafte i naftnih derivata.

- Padom na berzi cijene nafte, država vrši korekciju prema stranim investicijama. Vidljivo je da su oni na području Ševarlija uložili značajan iznos i svakako da imaju prava i obaveze. Taj lokalitet je uređen, Azerbejdžan, tj. firma Benkons uložila je oko deset miliona evra - poručio je Jerinić.

Bivši gradonačelnik Doboja Obren Petrović i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović su, između ostalih, 26. juna 2014. položili kamen temeljac za izgradnju fabrike.

U prvoj fazi realizacije investicije, kako je tada rečeno, predviđeno je bilo ulaganje od preko 40 mil EUR.

Najavljeno je bilo i da će za tri godine fabrika biti u pogonu, međutim 2018. godine odbornicima Skupštine grada dostavljena je Informacija o statusu izgradnje fabrike u Ševarlijama u kojoj investitor traži prolongiranje rokova za još dvije godine i navodi krizu kao razlog kašnjenja. Nakon isteka i tog roka evidentno je da od kapitalnog projekta nema ništa.