Predviđanja kompanije Coface - Šta čeka svjetsku privredu poslije pandemije?

U početku je epidemija COVID-19 u Kini zahvatila samo ograničen broj lanaca vrijednosti - ali od tada se pretvorila u globalnu pandemiju. Posljedice su stvorile dvostruki šok - ponudu i potražnju - koji utiče na veliki broj industrija u cijelom svijetu. Jedinstvenost ove krize čini poređenje s prethodnim beskorisnim, jer su sve imale finansijsko porijeklo (npr. globalna kreditna kriza 2008-09, velika depresija 1929.). Pitanje više nije u kojim će zemljama i sektorima aktivnosti biti pogođene ovim šokom, već o tome koji će se rijetki poštedjeti, ocjenjuju stručnjaci kompanije Coface, koja se bavi upravljanjem rizikom u globalnoj ekonomiji.

Coface predviđa da će 2020. godine doći do prve recesije globalne ekonomije od 2009. godine, sa stopom rasta od -1.3% (nakon + 2.5% u 2019. godini). Coface takođe očekuje recesiju u 68 zemalja (u odnosu na samo 11 prošle godine), svjetska trgovina ove godine će pasti za 4,3% (posle pada od -0,4% u 2019.) i porast poslovnih neuspjeha u svijetu za 25% (u poređenju s našom prethodnom januarskom prognozom od +2%).

Kreditni rizik preduzeća biće vrlo visok čak i u scenariju "najboljeg slučaja", gdje se ekonomska aktivnost postepeno pokreće u trećem kvartalu godine, a nema drugog talasa epidemije koronavirusa u drugoj polovini 2020. godine.

Ovaj trend poslovnog neuspjeha uticao bi na Sjedinjene Države (+39%) i sve glavne zapadnoevropske ekonomije (+18%): Njemačku (+11%), Francusku (+15%), Ujedinjenog Kraljevstva (+33%), Italije (+18%) i Španije (+22%). Šok bi mogao biti još silovitiji u ekonomijama u nastajanju: pored upravljanja pandemijom, koja će im biti teža, oni se suočavaju i sa padom cijene nafte, kao i odlivima kapitala koji su se utrostručili u odnosu na nivo iz 2008. godine.

Rizici koji važe zbog prognoze pada obima svjetske trgovine od 4,3% u 2020. godini su u padu, jer brojne najave zatvaranja granica nisu uzete u obzir u modelu Cofaceovog predviđanja (model zasnovan na cijenama nafte, troškovima isporuke, povjerenju proizvodnih kompanija u Sjedinjenim Državama i korejski izvoz kao objašnjene varijable).

Dugoročno gledano, kriza COVID-19 mogla bi takođe da ima posljedice na strukturu globalnih lanaca vrijednosti. Glavni izvor ranjivosti kompanija u trenutnom kontekstu je njihova velika zavisnost od smanjenog broja dobavljača smještenih u nekoliko, ili čak u jednoj zemlji. Stoga će povećavanje ovog broja kako bi predvidjeli moguće prekide u lancu snabdijevanja biti prioritet za kompanije.

Za preduzeća su iznenadne mjere zatvaranja koje su preduzele vlade u više od 40 zemalja radi zaustavljanja širenja virusa COVID-19, koji predstavlja više od polovine svetske populacije, imale trenutne posljedice. Ove mjere su rezultirale šokom snabdijevanja za razliku od bilo koje primjećene tokom prethodnih velikih kriza. Početni šok nije bio posljedica finansijske krize, već se odnosio na realnu ekonomiju: ljudi ne mogu da rade, a kompanije doživljavaju prekide u intermedijarnom snabdijevanju robom.

Turizam, hoteli, restorani, slobodno vrijeme i transport su teško pogođeni, kao i gotovo svi specijalizovani segmenti distribucije i većina proizvodnog sektora (isključujući poljoprivredno-prehrambenu industriju). Ostali uslužni sektori su mnogo manje pogođeni: telekomunikacije, voda i sanitarni postupci, da ih samo nabrojimo.

Uz ovaj šok ponude jednako je brutalan šok potražnje. Mnogi potrošači otkazuju ili odlažu troškove na robu i usluge. Osim toga, povjerenje domaćinstava slabi zbog uticaja zatočenja. Trajna roba široke potrošnje, kao što su vozila, vjerovatno će biti među najviše kažnjenih zbog ovog šoka. Ostali troškovi, poput tekstila i odjeće, kao i elektronike, takođe će se vjerovatno smanjiti na gotovo nulu. Na drugom kraju spektra, potrošnja poljoprivredno-prehrambenih i farmaceutskih proizvoda može zaista imati koristi od ove izuzetne situacije.

Najočiglednija posljedica pandemije u kratkom roku je pogoršanje postojećih geopolitičkih tenzija. Ne može se isključiti rizik od novog talasa protekcionističkih mera, posebno usmjerenih na ključne sektore novog zdravstvenog i ekonomskog poretka (npr. ograničavanje izvoza poljoprivredno-prehrambenih i/ili farmaceutskih proizvoda, koji se smatraju vitalnim).

Nastavak američko-kineskog "trgovinskog rata" usmjeren na strateške sektore, prije svega elektroniku, takođe ostaje mogućnost. To bi moglo biti pojačano predsjedničkom kampanjom u Sjedinjenim Državama i / ili događajem porasta socijalnih protesta u jednoj od ove dvije države.