Naučnici napravili "živi beton" koji može da se reprodukuje

Građevinci su beton pravili na isti način stotinama godina unazad – miješali su pjesak sa raznim vezivnim materijalima. Međutim, nauka se danas umješala i u građevinu i omogućila tehnologiju stvaranja nove vrste betona, živog betona koji može da se reprodukuje. Nova vrsta betona je "oživjela" upotrebom cijanobakterije, jedne vrste mikroba, to jest bakterije koja energiju dobija putem fotosinteze.

Polje sintetičke biologije naglo se razvija, jer naučnici pronalaze načine za stvaranje novih vrsta materijala. Nedavno je jedan tim istraživača predložio upotrebu micelijuma kao novog građevinskog materijala.

Glavna prednost novog tipa betona jeste ta što će moći sam da se liječi, to jest da popravlja pukotine koje nastaju vremenom, prenose elektronski mediji.

Za izgradnju domova ljudi od davnina koriste biološke materijale, kao što je drvo, ali drvo poslije sječe nije živo, objasnio je Vil Srubar, asistent profesor sa Univerziteta u Koloradu. Njegovo pitanje je zašto građevinski materijal ne bi mogao da ostane živ poslije ugradnje i da na neki način doprinosi očuvanju čvrstine i stabilnosti objekta.

Da bi napravili živ materijal naučnici su cijanobakteriju pomiješali sa vrućom vodom, pijeskom i aditivima. Mikrobi su počeli da stvaraju kalcijum karbonat i vremenom su vezali pijesak. Ali proces je bio veoma spor, to jest prespor.

Naučnici su počeli da koriste želatin, sastojak koji se koristi u ishrani koji kada se rastvori u vodi i prokuva, stvara posebne veze između molekula. Želatin su dodali u smjesu vezivnog materijala i bakterija. To je bila prava odluka koja je dovela do uspjeha. Želatin je doprinio da beton počne znatno brže da se vezuje. Bakteriji je bio potreban jedan dan da stvori betonski blok. Iako je novi blok znatno slabiji od standardnog betonskog bloka, dovoljno je jak da izdrži da čovjek stoji na njemu.

Novi betonski blokovi variraju u dimenzijama, od debljine pet centimetara do bloka veličine kutije za cipele. Kada se uskladište na suvom vazduhu, na sobnoj temperaturi, potrebno im je nekoliko dana da dostignu maksimalnu dužinu i visinu. Bakterija može da preživi nekoliko nedjelja, a može i da oživi, što rezultira daljim rastom bloka. Naravno potrebno je da se u prostoriji zadovolje svi potrebni uslovi kako bi došlo do ponovnog rasta.

Naučnici su veoma zainteresovani za istraživanje materijala koji sami rastu, jer bi na taj način mogli da se prave objekti u udaljenim i nepristupačni dijelovima, kao što su pustinje, ali i površina Marsa.

Ukoliko se dokaže i pokaže kao dobar i upotrebljiv materijal, živi beton bi mogao da omogući da se na daleke planete pošalju letjelice sa mnogo manje tereta, što bi znatno umanjilo troškove lansiranja. Ali do upotrebe prvog živog betona biće potrebno još dosta naučnih istraživanja.

Moguće je da će prvi ljudi na Marsu živeti u naseobinama koje će biti napravljene od živog bloka koji će u svom sastavu imati cijanobakteriju ili možda određenu vrstu pečurke.

Priroda je smislila originalne načine kako funkcioniše živi svijet, kaže Srubar.

U surovim predjelima prirode ova vrsta materijala bila bi pogodna za upotrebu, jer joj je za razvoj dovoljna samo sunčeva svjetlost, bez dodatnih uslova. Srubar je na kraju zaključio da je sasvim izvjesno da će do potpunog razvoja bioloških materijala doći u bliskoj budućnosti i da neće biti potrebno da na površinu Marsa dopremamo džakove cementa kako bi izgradili naseobine. Biće dovoljno da sa sobom ponesemo biologiju.