(Lider BiH) Drugi start: Kako početi iznova ako propadnete

Sa samo 2.900 dolara kapitala i 25 godina osnovao je banku. Bio ju je prisiljen prodati zbog Prvoga svjetskog rata. Nakon njegova završetka ponovno je pokušavao osnovati banku, ali bezuspješno. Okrenuo se hotelijerstvu i 1919. kupio je prvi hotel. Desetak godina poslije imao ih je osam, ali ubrzo je ostao i bez njih jer nije mogao otplatiti dug od 300 tisuća dolara. Postao je menadžer u vlastitim hotelima. Nije se dugo mirio sa sudbinom, i već je dvije godine poslije uspio otkupiti jedan svoj hotel. Ovo je samo dio priče o usponima i padovima Conrada Hiltona, osnivača jednog od najvećih svjetskih lanaca koji danas ima više od dvije tisuće hotela.

"Uspješni ljudi uvijek su u akciji. Čine pogreške, ali ne odustaju", često je govorio Hilton, a njegov primjer mogao bi biti utjeha brojnim poduzetnicima koji ovih dana, pritisnuti teretom krize, nelikvidnošću i padom prihoda, ne vide izlaz. Da čak i propast tvrtke nije smak svijeta, da je drugi ili treći pokušaj često uspješniji od prvog i da se i teškoće koje nosi recesija mogu prevladati, pokazuju priče poduzetnika koji su više puta počinjali od nule, spašavali tvrtke osuđene na stečaj i postigli uspjeh u projektima u koje gotovo nitko nije vjerovao.

Cijeli orkestar jedan glazbenik

Bez tvrtke s 20 zaposlenih i pet trgovina Janoš Seleši ostao je doslovno preko noći. U ljeto 1991. okupirana je Baranja, pa je Seleši bio prisiljen s obitelji otići u Osijek. Sve što je ponio iz Baranje stalo je u stari golf. - Bilo je vrlo teško krenuti ponovno od nule. Ali nisam imao mnogo izbora: osnovao sam tvrtku Agriju u Osijeku za prodaju opreme za grijanje i pokušao ponovno. Bio sam u isto vrijeme i vozač i trgovac, cijeli orkestar činio je jedan glazbenik - prisjetio se Seleši. Ustrajnost, entuzijazam i mukotrpan rad ipak su se isplatili. Danas, 17 godina poslije, njegova tvrtka ima 50 zaposlenih, a na tri veleprodajna mjesta, u Osijeku, Zagrebu i Belom Manastiru, ostvaruje godišnji prihod od otprilike osam milijuna eura. - U koji god da se posao upustite, morate samo raditi bolje od ostalih, s mnogo žara i strasti, i uspjet ćete - sažeo je svoju formulu uspjeha Seleši, koji unatoč trenutačnom padu prometa od 30-ak posto vjeruje da će prebroditi i ovu krizu.

- Moja tvrtka sigurno će izaći iz krize. Pitanje je, naravno, koliko će ona trajati i koliko će veliko poduzeće biti nakon toga, odnosno koliko će imati zaposlenih. Do sada nisam nikoga otpustio. Stalno odgađam takvu odluku i taktiziram iako mi se čini da će to biti neizbježni da bi tvrtka preživjela. No kako da radniku objasnim da ga moram otpustiti da bi tvrtka opstala i da bih ga poslije ponovno mogao zaposliti? U maloj tvrtki, u kojoj ste gotovo svi kao jedna obitelj, veoma je teško povući takav potez. Upravo mi se zato sada čini da je bilo lakše 90-ih, kad nisam imao što izgubiti - ispričao je Seleši.

Dvadesetak tisuća posuđenih kuna i nekoliko stolova bilo je sve što je ekipa predvođena Matijom Babićem 2002. mogla izgubiti kad je odlučila otići iz Online.hr-a i pokrenuti Index.hr. Rizik je bio nikakav. Doduše, nikakvi su bili i izgledi za Indexov uspjeh. U to vrijeme, kaže Matija Babić, osnivač portala Index.hr, još je bilo nezamislivo zarađivati na internetu. - Još je dvoje ljudi otišlo sa mnom iz Online.hr-a. Nismo imali nikakav kapital, samo mnogo entuzijazma i vjere u perspektivu "sajta". Vjerujem da smo uspjeli upravo zahvaljujući tomu i činjenici da smo na "sajt" stavljali isključivo sadržaje koje su čitatelje zanimali, a izbjegavali, primjerice, vijesti o dosadnim političarima i generalima - kaže Matija Babić i dodaje da se ne slaže s ocjenama da se Index proslavio i uspio zahvaljujući poznatoj Severininoj videosnimci.

- Od početka Index je imao uzlaznu putanju. Ažurnost i pružanje čitateljima zanimljivih vijesti, a ne robovanje tradicionalnom novinarstvu, to su razlozi Indexova uspjeha – obrazložio je Babić.

Najveća glupost

I dok je Index nedavno premašio čarobnu brojku od milijun posjetitelja, a uskoro bi se trebao proširiti i na Bosnu i Hercegovinu te Srbiju, nisu svi Babićevi projekti požnjeli jednak uspjeh. Njegov izlet u tiskano novinarstvo neslavno je završio: smijenjen je s mjesta glavnog urednika 24sata nakon samo nekoliko mjeseci. - Odlazak u 24sata bila je moja najveća glupost. No mnogi mi govore da je i to bilo vrijedno iskustvo - ispripovijedao je Babić. Gotovo da nema poduzetnika koji se neće prisjetiti početničkih pogrešaka koje je napravio, međutim, kaže Vedran Malenica, na vlastitim pogreškama najbolje se uči.

- Kad bih danas mogao vratiti vrijeme, sigurno bih neke stvari napravio drukčije. Brat i ja otvorili smo 1998. trgovinu s prestižnim markama odjeće jer smo bili uvjereni da će se "ekskluziva" prodavati. Na kraju se ispostavilo da takvo što prolazi samo u Zagrebu; u Splitu gotovo su sve takve prodavaonice propale. Godinu ili dvije poslije počeli smo s trgovinama Naf Nafa. To smo poslije prodali Irisu da bismo otvorili Mango, koji nam je u to vrijeme bio veoma primamljiv zbog novčanog toka - prisjetio se Malenica. Naime, Mangu kolekcije nije trebalo plaćati unaprijed, nego nakon prodaje, što se braći Malenica činilo odličnim jer su prije uvijek morali skupljati novac za nabavu robe. Međutim, nisu računali da će ih otvaranje trgovine prema Mangovim standardima za 500 četvornih metara stajati 700-tinjak tisuća eura.

- Investicija bi bila manja da smo otvorili prodavaonicu u trgovačkom centru, no mi smo odmah otišli na najprestižniju lokaciju, ali i najskuplju. Srećom, imali smo partnere koji su nam pomogli. Kada danas pogledam unatrag, mislim da ne bih više išao na tako krupne zalogaje, nego na više manjih projekata - zaključio je Malenica. Iz prijašnjih pothvata braća Malenica zaključila su i da ne žele biti kotačić u nečijem pogonu kao u slučaju licenciranog ili franšiznog poslovanja odjeće, pa su odlučila pokrenuti vlastiti lanac trgovina - i to nakitom i modnim dodacima. Godine 2007. prodala su Mango Irisu, zahvaljujući čemu su mogla brže investirati u trgovine Accessoires. Danas ih imaju 28, a paralelno s tim projektom s partnerima počinju graditi četiri mala trgovačka centra u Imotskom, Makarskoj, Pločama i Šibeniku.

- Poslovni su počeci različiti, no moj je generalni zaključak da ljudi sa završenim fakultetom teže prihvaćaju rizike. Moj brat skloniji je riziku i ide na osjećaj, što se do sada pokazalo odličnim. Uostalom, kad bi se biznisi temeljili samo na analizama, svi bi se bavili samo bankarstvom - kaže Malenica, koji je, inače, nakon završenog Ekonomskog fakulteta četiri godine radio u Plivi.

Od farmacije do solarne energije

Da nikad nije kasno za promjenu biznisa i djelatnosti, pokazao je Stjepan Talan, koji je 1991. osnovao veledrogeriju, 2004. prodao ju je Phoenix farmaciji, u potonjoj tvrtki bio je predsjednik Uprave četiri godine, da bi se nakon toga upustio u sasvim novo područje – obnovljive izvore energije. Lani je s partnerom, naime, sagradio Solvis, tvornicu za proizvodnju fotonaponskih modula, u varaždinskoj poduzetničkoj zoni.

- Pripreme za taj projekt počele su otprilike dvije godine prije otvorenja. Osim što smo osigurali 30-ak posto vlastitog novca, uzeli smo i kredit od HBOR-a od otprilike četiri milijuna eura, a Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva dalo nam je 18-ak milijuna kuna poticaja. Te ćemo poticaje iskoristiti putem smanjenog poreza na dobit ili poticaja za zapošljavanje novih ljudi. Tvornica je počela raditi potkraj prošle godine, ove očekujemo prihod od 20-ak milijuna eura, a sljedeće 70-ak milijuna. S obzirom na to da će profitna stopa biti od sedam do 10 posto, očekujem da će se investicija isplatiti već za tri do četiri godine - ispričao je zadovoljno Talan.

Prema njegovim riječima, godine provedene u biznisu naučile su ga strpljivosti, ali i boljem procjenjivanju potencijalnih zaposlenika i partnera. - Izrazito me veseli novi projekt. Potpuno druga industrija, drukčiji način razmišljanja od onog u farmaceutskom biznisu pravo su osvježenje, kao i to što sam ponovno u maloj tvrtki u kojoj vlada optimistično i kolegijalno ozračje – rekao je Talan. Sličan put kao Talan imao je Zvonimir Petričević. Bionaturu, tvrtku koju je osnovao 2001., prodao je Badelu, neko vrijeme radio je u toj tvrtki, no odlučio se ponovno okrenuti privatnom biznisu.

- Rad u Badelu odlično je iskustvo. I zasigurno je lagodnije raditi u korporaciji nego riskirati s privatnim biznisom. No ja sam se ipak odlučio za potonje – rekao je. S engleskom kompanijom EBAC-om, najvećim europskim proizvođačem uređaja za vodu, u lipnju je osnovao Aqua Naturu. Njezina je osnovna djelatnost prodaja i iznajmljivanje uređaja za vodu, ali ne s galonima, kao što je imao u Bionaturi, nego s aparatima koji fi ltirarju vodu izvodovoda.

- Takav način potrošnje vode u Zapadnoj je Europi 50 posto zamijenio galonske aparate. Tvrtke tako mogu mnogo uštedjeti jer ne trebaju kupovati galone vode i štede energiju jer ti aparati troše samo 10 posto energije u odnosu na klasične. Osim toga, ne onečišćava se okoliš jer nema kamiona koji razvoze vodu ni ambalaže. Već u prva dva mjeseca imamo 80 klijenata koji su prešli na taj sustav - rekao je Petričević i najavio da osim iznajmljivanja i prodaje aparata planira s partnerom premjestiti proizvodnju iz Engleske u Hrvatsku, točnije u Poslovnu zonu Križevci. - Malo smo usporili tu investiciju zbog recesije, no ona će se nastaviti. Planiramo u proizvodnju uložiti otprilike 2,5 milijuna eura - najavio je.

Spas u ljuljačkama

Izazov - ni iz čega stvoriti nešto novo - najčešći su odgovori poduzetnika na pitanje što ih tjera dalje i kako su se drugi put okušali u privatnom biznisu. Sličan odgovor dala nam je i Asja Kermek, koja je prije desetak godina spasila tvrtku Panex mix od propasti. Naime, zbog bankrota velikih kupaca drvene ambalaže za specijalne potrebe i nenaplaćenih potraživanja u iznosu od dva milijuna kuna tvrtki je prijetio stečaj. - Kad je stečaj jedina alternativa, morate djelovati, i to brzo. I biti mladi i optimistični – kaže Kermek i dodaje da poduzetnik ne smije stavljati glavu u pijesak, ali ni paralizirati se od straha. Takvo stajalište pomogao joj je u rješavanju problema, odnosno opstanku u proizvodnji drvenih proizvoda.

- Imali smo strojeve za proizvodnju, stoga smo trebali smisliti što na njima možemo napraviti, a što bi netko želio kupiti. Tako smo najprije počeli proizvoditi štandove za lokalnu samoupravu. Poslije smo si postavili pitanje što bi lokalna samouprava još htjela kupiti. I tako smo počeli proizvoditi sprave za dječja igrališta - opisala je Kermek što je bila prekretnica u razvoju tvrtke. I dok je ona uspjela spasiti Panex mix od gotovo sigurne propasti, Darko Gorenc uspjeh je postigao tek s drugim poduzetničkim projektom. Otvorio je najprije pizzeriju u zagrebačkom Vrapču, no taj potez nije se pokazao najboljim, pa se odlučio okušati u novom biznisu - dostavi. Njegova tvrtka Silver express specijalizirala se za specifi čne dostave na području Zagreba, primjerice dostave cvijeća i kolača, a da je taj put uspio, pokazuje i podatak o konstantnom rastu prihoda.

- Dobra ideja i prave informacije ključni su faktori za uspjeh. Treba slušati ljude, postavljati pitanja i prihvaćati kritike. Lako je kupiti nove kombije, no prije upuštanja u posao morate imati uvid u stanje na tržištu dostave i ideju komu ćete prevoziti robu. Posla ima za svakoga tko je spreman uložiti kreativnu energiju i požrtvovno krenuti prema ostvarenju cilja – s mnogo entuzijazma - istaknuo je Gorenc. S njegovim riječima sigurno bi se složio i Conrad Hilton s početka ovog teksta, koji je često govorio da je entuzijazam najvažniji element za uspjeh. One koji su i dalje obeshrabreni možda utješi podatak da ni McDonald’s nije uspio isprve.

piše ANTONIJA KNEŽEVIĆ

poziv na pretplatu na : http://www.liderpress.hr/bih