Harley Davidson, najpoznatiji motocikli na svijetu: Drugo ime za buntovnika

Harley Davidson, mrcina s historijom od preko 100 godina, vjerovatno je najupješniji brend na dva točka svih vremena. Bilo da ga voze zloglasni banditi s ulica, bilo penzionisani bogataši, Harley će još dugo parati uši i vazduh svjetskih ulica.

Prava američka priča u kojoj su dva klinca iz garaže osvojila svijet, to je historija motora Harley Davidson. William S. Harley i Arthur Davidson počeli su s ugradnjom motora na bicikle 1903. godine, no stvar nije mogla prevaliti ni omanji brežuljak bez dodatnog pedaliranja. Dvadeset godina kasnije dečki su prodavali motore s maksimalnom brzinom od 160 kilometara na sat i imali nekoliko desetaka hiljada narudžbi godišnje.

Harley Davidson vjerovatno ne bi nikada bio tako uspješan da ga nisu zapazili glavešine američke vojske, te ga stali masovno naručivati za potrebe Prvog svjetskog rata. Ti su modeli bili posebno prilagođeni za front, no, što je važnije za razvoj kompanije, ljubav između vojske i harleya portajala je sljedećih nekoliko decenija, osiguravajući proizvođačima ogroman profit. Zato i ne čudi podatak da su preživjeli veliku depresiju, za razliku od većine drugih motociklističkih brendova.

Ne samo da je ratna Amerika imala koristi od harleya, već su ih naručivali i Rusi. Da ne spominjeno Japan, koji je otkupio licencu još u tridesetima, te ih proizvodio pod imenom rikuo.

Harley ili, kako ga još popularno zovu, "hog", u pedesetima se počeo vezati uz imidž buntovnika i odmetnika. Marlon Brando je sjeo na jednog u filmu "Divljak" 1953. i osigurao motoru-lepezu asocijacija koje će se poslije i te kako kapitalizovati. No tada, polovinom 20. vijeka, kultura mladih još nije previše uticala na društvena dešavanja, niti je bila korporativno isplativa kao što se to recimo dogodilo s naočarima Ray Ban, čija je prodaja drastično porasla nakon što ih je Tom Cruse pronosao u "Top Ganu". Trebaće pričekati da mladi pedesetih, koji definitivno nisu imali para za harleya, dođu u penziju te kupe motor u želji da napokon ižive svoje mladenačke snove.

Pokazuje to i prodajna statistika koja kaže da je prosječno domaćinstvo koje je posjedovalo harley 1987. godine zarađivalo 38.000 dolara godišnje, a 1997. 83.000 dolara. Takođe, srednja dob vlasnika je tada bila manja od 35 godina, dok je danas 46 godina.

U periodu od pedesetih do danas harley je promijenio nekoliko vlasnika, upleo se u nezakonite procese oko zaštićivanja svog prvenstva na američkom tržištu, te prošao kroz žeravicu katastrofalno lošeg poslovanja. Otkriveno je da su se zaprimale narudžbe za motore koji nisu mogli biti isporučeni u roku, te su klijenti čekali i po godinu dana da bi im stvarčica došla pred vrata. Harleyeve dionice su pale, no kompanija se ubrzo oporavila nakon što je počela dobavljati kvalitetne dijelove iz inostranstva. Izvor komponenti za američku prevoznu ikonu ipak je trebalo zataškati, ne bi li se sačuvao imidž pravog domaćeg proizvoda.

I baš je na toj liniji 1983. Vlada SAD napravila ustupak kompanije ne bi li zaštitila tržište od invazije motora, koji su u mnogo slučajeva bili kvalitetniji i jeftiniji, te je uvedena 45-odstotna taksa na uvoz stranih motocikala.

"Prasad" su dolazila sve ove godine u nebrojeno modela, od kojih se danas izdvaja nekoliko familija. Izdvajamo sportstera – neprekinuto se proizvodi od 1957. godine, v-Roda i touringa. Svaka klasa ima svoje fanove koji se okupljaju na godišnjicam, organiziraju ceremonijalne vožnje, vode žučne fanovske diskusije po internetskim forumima.

H.O.G. tj. "Harley Owners Group", osnovan 1983., najveći je klub ljubitelja jednog motociklističkog brenda ikada. Okuplja više od milion članova, to je baza poklonika koja će svom najdražem ljubimcu bez sumnje obezbijediti dug život na cesti.