Gdje su najveća kontaminirana žarišta u BiH?

Iako je posljednjih dana u fokusu javnosti afera "piralen", odnosno opasno ulje u krugu Incela u Banjaluci, prema riječima stručnjaka, to je samo vrh ledenog brijega kada je opasni otpad u pitanju, jer je BiH prepuna potencijalnih kontaminiranih područja i žarišta.

- Poznato je da na nekim lokacijama postoje gomile otpada, od kojeg se veliki dio, prema procjenama EU, smatra opasnim. To je u većini slučajeva posljedica predratnog nagomilavanja opasnog otpada, zbog nepostojanja objekta za njegov tretman u cijeloj bivšoj Jugoslaviji - istakla je za "Nezavisne" Dušica Pešević, šefica Katedre za zaštitu životne sredine Prirodno- matematičkog fakulteta Banjaluka.

Istakla je da se na nekim lokacijama vrši dugoročno čuvanje otpada, uglavnom burad s otopinama, poput rastvarača, ulja ili hemikalija, te da su opštinska preduzeća odbila prihvatiti ovakav otpad i trenutno ne postoje alternativna rješenja odlaganja.

- Mnoga od ovih buradi su u lošem stanju, što povećava mogućnost nekontrolisanog isticanja i predstavlja veliku prijetnju životnoj sredini i zdravlju ljudi - navodi Pešević te dodaje da je opasni otpad bilo koji otpad, ili kombinacija otpada, koji predstavlja opasnost po ljudski život, biljni i životinjski svijet i ne može biti odložen bez posebnih mjera predostrožnosti.

Prema njenim riječima, najznačajniji put ispuštanja dioksina i furana je emisija u vazduh prilikom proizvodnje hemikalija i robe široke potrošnje.

- Dokazano je da je dioksin uzročnik mnogih teških oboljenja, kao što su kancer, defekti kod novorođenčadi, oštećenje imunološkog i centralnog nervnog sistema... - upozorila je Pešević.

Kazala je da se određena vrsta otpada ne smije odlagati u kontejnere za komercijalni otpad zbog njihove toksične prirode, kao što su rastvarači, metalne otopine, štamparska tinta, fluorescentne sijalice, baterije, ulje iz auto-servisa i boje.

Upozorila je da postoji opasan otpad i iz domaćinstava, kao što su sredstva za čićenje, ličnu higijenu, za automobile itd.

Navela je da problem na ovom području predstavlja i medicinski otpad, kojim se jako loše upravlja, kako u zdravstvenim ustanovama, tako i na deponijama.

Kako je kazala, u okviru izrade Nacionalnog implementaciong plana Stokholmske konvencije u BiH identifikovana su potencijalna kontaminirana područja i žarišta.

- To su nekadašnji hlorakalni kompleks u industrijskoj zoni grada Tuzla, jezero gudrona u Rafineriji nafte Brod, jezero gudrona u Rafineriji ulja Modriča, odlagalište u krugu Fabrike tekstila i kože u Visokom, bivši industrijski krug Incela, odlagalište crvenog mulja Bačevići iz Fabrike aluminijum u Mostaru, rudnik olova i cinka Sase u Srebrenici, odlagalište industrijskog otpada Rača iz Željezare ArcelorMittala Zenica, fabrika za proizvodnju opreme za srednji i visoki napon Energoinvest Istočno Sarajevo, odlagalište Petkovci iz fabrike Alumina i mnogi drugi - navela je Pešević.

Anes Podić, iz Udruženja Eko-akcija iz Tuzle, rekao je da zaostalog otpada koji proizvodi industrija imamo i iz vremena prije rata.

- Imamo, takođe, i kategoriju opasnog otpada koji proizvode domaćinstva i koji uopšte ne bi smio završavati na komunalnim deponijama. Cijela ta oblast je potpuno neregulisana - kazao je Podić za Nezavisne.

Istakao je da bi bilo neophodno pratiti put opasnog otpada od njegovog stvaranja do uništavanja, što kod nas ne postoji.

- Postoji neki eko-sistem kompanija koje to navodno zbrinjavaju, a mi na kraju nemamo nikakve informacije da li je to zbrinuto ili je završilo zakopano na nekoj livadi blizu izvora vode koju pijemo - upozorava Podić.

Ukoliko postoji novac za te svrhe, pojašnjava Podić, onda se može zbrinuti bilo kakav otpad, pa čak i nuklearni.

Naveo je da je ovaj otpad izuzetno opasan po stanovništvo BiH te da posljedice mogu biti dramatične.

- Naše planine su pretežno krečnjačke i to je izuzetno porozan materijal, gdje bilo kakvo zagađenje, bez ikakvog pročišćavanja, začas dođe do vode. Ako vi tu ostavite bilo kakav otpad, on će se prije ili kasnije naći u vodi za piće - naveo je Podić.