Serbia Edition
Serbische Ausgabe
Izdanje BiH
Izdanje Crna Gora
Vijesti
Zašto svijet ostaje bez hrane? - Izumiranje pčela loš znak
Izvor: eKapija
Srijeda, 20.03.2019.
08:10
Srijeda, 20.03.2019.
08:10
Komentari
Ako neke od ključnih životinjskih i biljnih vrsta izumru, ishrana čovječanstva biće, kako kažu iz Ujedinjenih nacija, ozbiljno ugrožena.
Posljedice se u nekim zemljama već osjećaju, a kao glavni uzročnici navode se zagađenje, eksploatacija zemljišta i klimatske promjene.
Biološka raznovrsnost ili biodiverzitet neophodan za ishranu podrazumijeva raznovrsnost biljaka, životinja i drugih organizama, divljih i uzgojenih, koji nam obezbjeđuju hranu, goriva i vlakna.
Tu se ubrajaju i organizmi koji obavljaju poslove neophodne za opstanak drugih vrsta, kao što su pčele, crvi, morske trave ili gljivice koje čuvaju plodnost zemljišta i čiste vazduh ili vodu.
U izvještaju su istaknute dvije ključne poruke. Jedna je da su mnoge vrste od kojih zavisi proizvodnja hrane ugrožene ili na putu da to postanu. Broj pojedinih vrsta divljih biljaka, riba i sisara smanjuje se vrtoglavom brzinom.
– Biološka raznovrsnost je ključna. Moramo biti odgovorniji kako bismo bolje odgovorili na klimatske promjene i našli načine da proizvedemo hranu tako da ne šteti našoj okolini – rekao je generalni direktor FAO Hose Gracijano da Silva.
Drugi ključni zaključak je da se ljudi oslanjaju na sve manje namirnica kako bi se prehranio sve veći broj ljudi. Prognoze pokazuju da će populacija narasti na oko 10 milijardi ljudi do 2050. godine.
U izvještaju se navodi da se na 66% usjeva uzgaja samo devet vrsta biljaka, od 6.000 koliko se ukupno uzgaja za ishranu.
Uzgoj stoke počiva na uzgoju 40 vrsta, ali većina mesa, mlijeka i jaja dolazi od svega nekoliko vrsta.
Šta ovo znači? Smanjenjem biološke raznovrsnosti proizvodnja hrane postaje mnogo ranjivija u slučaju bilo kakvih potresa, kao što su epidemije bolesti ili najezde štetočina.
U izvještaju se kao primjer navodi slučaj Velike gladi u Irskoj sredinom 19. vijeka. Irski farmeri oslonili su se skoro u potpunosti na proizvodnju krompira. Zaraza uzrokovana gljivicama uništavala je usjeve kromira nekoliko godina zaredom, a oko milion ljudi umrlo je od gladi i bolesti.
Smanjenje biološke raznovrsnosti u nekim krajevima svijeta već je osjetno. U Gambiji je nestanak divljih vrsta primorao ljude da se okrenu industrijskim prerađevinama kako bi se prehranili. Nekoliko zemalja, uključujući Irsku, Norvešku, Poljsku i Švajcarsku, izvjestilo je da se broj bumbara smanjuje. U Omanu se uslijed klimatskih promjena smanjio broj insekata koji oprašuju biljke, što je dovelo do toga da ima sve manje smokava i bobica.
Ujedinjene nacije u izvještaju navode da ima nekoliko glavnih uzroka za smanjenje biološke raznovrsnosti. Neki od vodećih su promjene u korišćenju zemljišta i voda, zagađenje, prekomjerna eksploatacija resursa, promjena klime, porast broja stanovnika i urbanizacija
FAO ipak navodi da se promjene ne uvode dovoljno brzo.
– Veoma je dobro videti da zemlje usvajaju i primjenjuju sve više praksi koje doprinose održivoj proizvodnji hrane. Međutim, ponekad je tačka od koje se polazi zaista veoma niska – kaže Džuli Belanger, koja je rukovodila istraživanjem.
I potrošači imaju ogromnu moć da donesu promjenu, navodi FAO. U ovoj agenciji kažu da svako može da kupuje hranu koja je uzgajana na održiv način, kao što može da bojkotuje proizvode za koje vjeruje da su proizvedeni neodrživo.
Posljedice se u nekim zemljama već osjećaju, a kao glavni uzročnici navode se zagađenje, eksploatacija zemljišta i klimatske promjene.
Pravila za zaštitu ugroženih vrsta ubrzano se usvajaju, ali promjene su prespore.
Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija, FAO, pripremila je izvještaj na osnovu podataka prikupljenih iz 91 države, prenosi portal Agro TV.
Biološka raznovrsnost ili biodiverzitet neophodan za ishranu podrazumijeva raznovrsnost biljaka, životinja i drugih organizama, divljih i uzgojenih, koji nam obezbjeđuju hranu, goriva i vlakna.
Tu se ubrajaju i organizmi koji obavljaju poslove neophodne za opstanak drugih vrsta, kao što su pčele, crvi, morske trave ili gljivice koje čuvaju plodnost zemljišta i čiste vazduh ili vodu.
U izvještaju su istaknute dvije ključne poruke. Jedna je da su mnoge vrste od kojih zavisi proizvodnja hrane ugrožene ili na putu da to postanu. Broj pojedinih vrsta divljih biljaka, riba i sisara smanjuje se vrtoglavom brzinom.
– Biološka raznovrsnost je ključna. Moramo biti odgovorniji kako bismo bolje odgovorili na klimatske promjene i našli načine da proizvedemo hranu tako da ne šteti našoj okolini – rekao je generalni direktor FAO Hose Gracijano da Silva.
Drugi ključni zaključak je da se ljudi oslanjaju na sve manje namirnica kako bi se prehranio sve veći broj ljudi. Prognoze pokazuju da će populacija narasti na oko 10 milijardi ljudi do 2050. godine.
U izvještaju se navodi da se na 66% usjeva uzgaja samo devet vrsta biljaka, od 6.000 koliko se ukupno uzgaja za ishranu.
Uzgoj stoke počiva na uzgoju 40 vrsta, ali većina mesa, mlijeka i jaja dolazi od svega nekoliko vrsta.
Šta ovo znači? Smanjenjem biološke raznovrsnosti proizvodnja hrane postaje mnogo ranjivija u slučaju bilo kakvih potresa, kao što su epidemije bolesti ili najezde štetočina.
U izvještaju se kao primjer navodi slučaj Velike gladi u Irskoj sredinom 19. vijeka. Irski farmeri oslonili su se skoro u potpunosti na proizvodnju krompira. Zaraza uzrokovana gljivicama uništavala je usjeve kromira nekoliko godina zaredom, a oko milion ljudi umrlo je od gladi i bolesti.
Smanjenje biološke raznovrsnosti u nekim krajevima svijeta već je osjetno. U Gambiji je nestanak divljih vrsta primorao ljude da se okrenu industrijskim prerađevinama kako bi se prehranili. Nekoliko zemalja, uključujući Irsku, Norvešku, Poljsku i Švajcarsku, izvjestilo je da se broj bumbara smanjuje. U Omanu se uslijed klimatskih promjena smanjio broj insekata koji oprašuju biljke, što je dovelo do toga da ima sve manje smokava i bobica.
Ujedinjene nacije u izvještaju navode da ima nekoliko glavnih uzroka za smanjenje biološke raznovrsnosti. Neki od vodećih su promjene u korišćenju zemljišta i voda, zagađenje, prekomjerna eksploatacija resursa, promjena klime, porast broja stanovnika i urbanizacija
A da li postoji rješenje? U izvještaju se navodi niz preporuka koje neke zemlje već primjenjuju. U Argentini postoji 560.000 kućnih bašti i oko 12.000 školskih i bašti na zajedničkim površinama na kojima se proizvodi hrana za 2.8 miliona ljudi. U Kaliforniji farmeri ne spaljuju polja pirinča posle berbe, već ih plave, što je stvorilo pogodnu sredinu za 230 vrsta ptica. Farmeri u Gani sade tropsku biljku kasavu na obodima njiva, jer ona svojim nektarom privlači pčele i druge vrste oprašivača koji poboljšavaju prinose.
FAO ipak navodi da se promjene ne uvode dovoljno brzo.
– Veoma je dobro videti da zemlje usvajaju i primjenjuju sve više praksi koje doprinose održivoj proizvodnji hrane. Međutim, ponekad je tačka od koje se polazi zaista veoma niska – kaže Džuli Belanger, koja je rukovodila istraživanjem.
I potrošači imaju ogromnu moć da donesu promjenu, navodi FAO. U ovoj agenciji kažu da svako može da kupuje hranu koja je uzgajana na održiv način, kao što može da bojkotuje proizvode za koje vjeruje da su proizvedeni neodrživo.
Zašto izumiru pčele u SAD?
U proteklim godinama, zabeleženo je masovno izumiranje pčelinjih kolonija u Sjedinjenim Državama što je ukazivalo na to da se nešto loše dešava, prenosi portal Agroklub.
Naučna istraživanja pokazuju da pčele umiru zbog mnogobrojnih međusobno povezanih uzroka, od toga da se ne sade kulture koje proizvode humus, da je eliminisano dosta cvjetajućih biljki, do toga da bolest pčela nikako ne ide na ruku ovom sve ozbiljnijem problemu.
Pretpostavlja se da je SAD u minusu za oko dva miliona pčelinjih košnica. Razlog je taj što je posle Drugog svjetskog rata promijenjena poljoprivredna praksa i ne sade se biljke koje proizvode humus. Poljoprivrednici ne sade djetelinu, koja je prirodno đubrivo koje reguliše nivo azota u tlu, a umjesto toga, počeli su da koriste vještačka đubriva.
Pretpostavlja se da je SAD u minusu za oko dva miliona pčelinjih košnica. Razlog je taj što je posle Drugog svjetskog rata promijenjena poljoprivredna praksa i ne sade se biljke koje proizvode humus. Poljoprivrednici ne sade djetelinu, koja je prirodno đubrivo koje reguliše nivo azota u tlu, a umjesto toga, počeli su da koriste vještačka đubriva.
Djetelina i lucerka su za pčele veoma hranjive biljke. Nakon Drugog svjetskog rata, u SAD-u se koriste herbicidi kako bi se uništio korov na farmama. Mnogi od tih korova su biljke koje cvjetaju, a pčelama su neophodne za preživljavanje.
Tagovi:
Džuli Belanger
biodiverzitet
zašto ostajemo bez hrane
zašto pčele izumiru
ugrožene biljne i životinjske vrste
Komentari
Vaš komentar
Rubrike za dalje čitanje
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.
Pratite na našem portalu vesti, tendere, investicione projekte, grantove i pravnu regulativu.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno,
uz konsultacije sa našim ekspertima.