Za osjećaj usamljenosti mogao bi da bude kriv i DNK

Samoća je zapisana u našem DNK, tvrdi se u novoj studiji sprovedenoj na Univerzitetu Ontario.

Naime, autori ovog istraživanja proučavali su odrasle blizance i zaključili su kako oni koji imaju genetsku predispoziciju za osobinu ličnosti neuroticizma takođe imaju i veću šansu da se osjećaju usamljeno.

Inače, neuroticizam podrazumijeva sklonost negativnim osećanjima kao što su: anksioznost, depresivnost, uznemirenost, ljutnja, osjećaj krivice i povređenost. Osobe koje imaju slabije izražen neuroticizam mogu se okarakterisati kao emocionalno stabilne, staložene i generalno se bolje nose sa stresnim situacijama.

Takozvana epidemija usamljenosti ne samo da čini ljude tužnijima, već predstavlja i opasnost za naše sveobuhvatno zdravlje. Socijalna izolacija povezana je s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, gojaznosti, dijabetesa, pa čak i smrću, a sve to ne čudi kada znamo da su ljudi društvena bića.

Autori spomenutog istraživanja, objavljenog u publikaciji Journal of Research, tako su došli do saznanja kako je upravo DNK u 35% slučajeva kriv za osjećaj usamljenosti. Odnosno, neki ljudi su već po rođenju skloniji tom osjećaju.

Naravno, to ne znači da su neki ljudi jednostavno osuđeni na samoću. Geni još nisu potpuno izolovani od svijeta u kom živimo pa pronalaženje veza i druženja još može pomoći u otklanjanju genetskih tendencija ka izolaciji.

- Ako neko sklapa prijateljstva i zadovoljan je nivoom interakcije s drugim ljudima, manje je vjerovatno da će se osjećati usamljeno - objasnio je vodeći autor ove studije, dr Aitken Schermer.