Palinka, kobasice i stogodišnji kolači privlače turiste u Đulu - Liječenje i uživanje u banjskom centru na jugu Mađarske

Tvrđava stara 600 godina, tradicija proizvodnje rakije - palinke duga tri vijeka, "institucija" kobasice koja postoji već 150 godina i stogodišnji ručno pravljeni kolači. Možda zvuči više kao matematički problem, ali ovo su, uz banjski turistički kompleks, neke od najvećih atrakcija gradića Đula u jugoistočnoj Mađarskoj.

Povoljna geografska lokacija i blizina okolnih zemalja privlače posjetioce iz Srbije i Rumunije, kojih ima preko cijele godine, a posebno u sezoni godišnjih odmora. Naime, od Beograda do Đule putuje se oko 3,5 sata, a udaljenost je oko 330 kilometara. Ovaj mali grad sa tridesetak hiljada stanovnika možda svoju popularnost duguje banjskom kompleksu, ali turiste osvaja prije svega šarmom, bogatom tradicijom, gastronomijom i brojnim cvjetnim aranžmanima kojih ima skoro na svakom ćošku i zbog kojih je nezvanično proglašen za "najcvjetniji" grad u Mađarskoj.

U Đuli je rođen Ferenc Erkel, kompozitor mađarske himne, i Albreht Direr Stariji, otac Albrehta Direra, a grupa novinara i predstavnika turističkih agencija iz Srbije imala je priliku da krajem avgusta posjeti ovo zanimljivo mesto.

Banja u parku starom 200 godina

Kupališni kompleks Varfurdo sa svojih dvadesetak bazena smješten je u parku koji je star 200 godina, na površini od oko 8,5 hektara. Kako ističu domaćini, termalna voda u ovom kompleksu posebno pogoduje oporavku od reumatskih oboljenja i regulisanju problema sa varenjem. Bogata je jodom i karakterističnog mirisa i boje.

Ovde se nalaze ljekoviti bazeni, ali i "dječiji vodeni raj", bazen sa talasima i pjenušavi bazen, džinovski tobogani, olimpijski plivački bazen od 50 metara koji se može koristiti i zimi, i drugi sadržaji za razonodu i zabavu cijele porodice. Prošle godine je u Hunguest Hotelu Erkel, koji se nalazi u okviru banjskog kompleksa, otvoren i akva park Aquapalota, kome su se posebno obradovali najmlađi.

Ukupna površina ovog akva parka je više od 6.000 m2, od čega je skoro 900 m2 vodenih površina. Za uživanje u kupanju tu su hodnik sa vodenim strujanjem, ležeći i stojeći hidro masažeri, vodopadi, gejziri, porodični tobogan, "svjetleći tunel" tobogan i jedinstveni "krofna" tobogan sa slajdom nagore.

Srednjovjekovna cigla

U okviru turističkog kompleksa nalazi se srednjovjekovna tvrđava, jedina preostala izgrađena od cigle na teritoriji Mađarske. Uski hodnici i puškarnice na vrhu ovog velelepnog zdanja podsjećaju na neko davno prošlo vrijeme i idealna su scenografija za filmski istorijski spektakl. Tvrđava je jedno vrijeme bila i pod opsadom Turaka, koji su dio građevine koristili kao zatvor.

Malo jezero koje turisti koriste za vožnju čamcima, pecanje i uživanje u prirodi nalazi se tik uz tvrđavu, koja "gleda" u Almasy dvorac, muzej u čijem se predvorju i na terasi često održavaju i koncerti klasične muzike. Ovaj muzej je nedavno preuređen, a klasična postavka je modernizovana, pa tako posjetioci sada mogu da vide i multimedijalne prezentacije, zanimljivosti o nekadašnjem životu Almasija, kratke filmove i 3D animacije koje dočaravaju atmosferu i nekadašnji način života gospodara i posluge.

Od aperitiva do kolača

Osim što nudi istorijske znamenitosti, Đula je odličan izbor i za prave sladokusce, jer je gastronomska ponuda veoma bogata. Kako kažu mještani, poznata pikantna kobasica iz ovog grada, pravljena isključivo od lokalnog mesa, postala je "institucija" sa 150-godišnjom tradicijom, ovjenčana brojnim nagradama. O popularnosti svjedoči i mjesto u centru Đule gdje se turisti mogu slikati sa - pa... "institucijom".

Iako je Mađarska uglavnom poznata po dobrim vinima, Đula ima dugu tradiciju i proizvodnje rakije, popularne palinke. Naime, prema dostupnim podacima, Johan Georg Harukern osnovao je prvu destileriju u gradu 1731. godine, a tradiciju dugu gotovo tri vijeka danas održava destilerija Manufaktura koja proizvodi neke od najboljih rakija u ovom kraju.

Simpatični domaćin Atila, na čijem zidu se nalazi čitav niz medalja i priznanja za dosadašnji rad, rekao nam je da ova kompanija ima 15.000 hektara svojih voćnjaka koji im daju odličnu sirovinu za proizvodnju 70.000 litara rakije godišnje. Među brojnim vrstama "palinke" posebno ističe viljamovku i kajsijevaču od 60 stepeni, a kaže da svojim pićem već snabdijeva brojne restorane i hotele širom zemlje. Hvali i svoje kolege iz Subotice, uz opasku da zbog razlika u propisima EU još nije u prilici da izvozi svoje proizvode u susjednu zemlju, iako vjeruje da bi naišli na odličnu reakciju.

Đula je poznata i po širokoj ponudi "hand-made" bombona i čokolada koje posjetioci mogu probati u centru grada. U "Stogodišnjoj poslastičarnici" se ručno pravi više od 30 vrsta kolača, a imaju i svoju čokoladu, koju prave po originalnom receptu. Vlasnik kaže da "možda nisu najstarija poslastičarnica u Mađarskoj, ali su svakako najljepša". I zaista, uređena u klasičnom stilu, sa malom baštom, svojim gostima nudi poseban ugođaj. Za dodatni efekat pobrinuo se i mali muzej.

Naši mađarski domaćini kažu da uz palinku, kobasice i "stogodišnje kolače", dok uživaju u šetnji i istorijskim znamenitostima, posjetioci Đulu uglavnom pamte po lijepom, a mnogi se vraćaju i narednih godina.

Marko Andrejić