Prva privatna firma na berzi ostala i jedina - Zašto se firme u BiH teško odlučuju izaći na berzu

Prisjećajući se toga, Mario Derajić, direktor, kaže kako je želja bila da se ide u korak s onim što se dešavalo u evropskim zemljama koje su imale značajan razvoj privrednih društava, gdje je dolazilo do spoja onih koji imaju biznis i onih koji imaju novac.

- Mi smo na taj način htjeli da se razvijamo, ali nažalost takvo tržište u BiH nije zaživjelo. Mogu samo da izrazim žaljenje što BiH i RS nisu išle u tom smjeru. Prednosti su te da imate jednostavniji vid dokapitalizacije, što znači da je to dobar način da društvo koje hoće da se razvija bez zaduživanja kod banaka stiče kapital kojim otvara nove pogone - kazao je Derajić.

Ipak, kako je rekao, ono što je tih godina izgledalo kao prednost, u praksi nije zaživjelo, pa bi u slučaju da može vratiti vrijeme unazad, drugačije odlučio.

- Akcionarska društva imaju samo brojne namete, a zbog situacije s finansijskim tržištem, nema posebnih benefita, tako da je privrednim društvima pametnije ostati u formi društva s ograničenom odgovornošću (DOO), nego kao akcionarskim društvima - zaključio je on.

Ekonomista Miloš Grujić smatra da troškovi uveliko utiču da se neko kome je neophodan kapital prije odluči za banku nego za inicijalnu ponudu akcija (IPO).

Prvo, kaže, postoje nefinansijski troškovi, kao što su vrijeme i pažnja članova uprave, jer ih taj proces može zaokupljati mjesecima. Dalje, dodatno se plaćaju naknade koje će posrednici i agenti naplatiti za svoje usluge. Takođe, preduzeće listirano na berzi plaća naknade za listiranje berzi, Centralnom registru, revizorima, ima troškove organizovanja i održavanja sjednica skupštine, unapređenja korporativnog upravljanja itd.

- Da bi izašla na berzu i pribavila novac, preduzeća treba da skrenu pažnju na sebe, promovišu se, izlože se troškovima, otvore se za javnost i još da dobiju nove vlasnike. Sve to traje i košta. Sa druge strane, kreditno zaduživanje je kraće, ne zahtijeva veliku transparentnost i nema upliva novih vlasnika - kaže Grujić.

Ipak, dodaje on, iskustva na razvijenim tržištima kapitala pokazuju da se nakon prelaska u otvoreno akcionarsko društvo preduzeće organizaciono disciplinuje.

Pojašnjava kako dolazi do razdvajanja vlasničke i upravljačke funkcije, a osim interne revizije, obavezna je i eksterna revizija. Menadžeri koji rukovode kompanijom se putem menadžerskih ugovora motivišu da upravljaju kompanijom u najboljem interesu svih akcionara. Uz to, u otvorenom akcionarskom društvu svi vlasnici, srazmjerno svom učešću u kapitalu, učestvuju u procesu donošenja važnijih odluka.

Smatra kako se u ovakvim slučajevima otvara i priča o nedostatku hrabrosti privrednika da se odrekne dijela vlasništva.

Dok je preko Banjalučke berze realizovana jedna javna emisija akcija, u Federaciji BiH i dalje čekaju prvu. Iz Sarajevske berze kažu kako imaju veoma dobrih privatnih preduzeća koja bi uz malu pripremu sigurno ispunila sve potrebne uslove za uspješan IPO.

- Da bismo došli u fazu da su preduzeća i vlasnici spremni za IPO, potrebno je kroz edukaciju da im se pomogne da riješe problem emocionalne povezanosti koju vlasnici imaju prema preduzeću, da prihvate da odricanje od djela vlasništva za vlasnika preduzeća ne znači gubitak preduzeća, a donosi disperziju rizika i da preduzeće mora prihvatiti i implementirati transparentnost u poslovanju. Takođe, treba im objasniti benefite koje IPO donosi za preduzeće, a to su prikupljanje kapitala, visok stepen korporativne komunikacije, razdvajanje vlasničke i upravljačke funkcije, povećanje kapitala kroz izdavanje novih akcija i slično - kazao je Ahmed Hodžić, rukovodilac Odjela trgovine i nadzora na Sarajevskoj berzi.

Kaže kako su nedostaci koje vlasnici vide za preduzeće koje se izlista na berzi ti da ono postaje obavezno otkriti finansijske, računovodstvene, poreske i druge poslovne informacije, da se izlaže značajnim zakonodavnim, računovodstvenim i marketinškim troškovima, te da javno širenje informacija može biti korisno za konkurente, dobavljače i kupce.