Intervju: Igor Štemberger, utemeljitelj i vlasnik slovenačke berzansko-posredničke kuće Ilirika - govori o svjetskoj finansijskoj krizi i regionalnom tržištu kapitala

- Počeci Ilirika d.d., Ljubljana sežu još iz ljeta 1994.godine. Što vas je tada vodilo da ste osnovali danas jedno od najuspiješnijih uzajamnih fondova?

"Kao vlasnik Ilirika grupe, veoma sam sretan i ponosan što radim u ovoj djelatnosti. To mi je u neku ruku bio izazov ali istovremeno i veselje, svidjela mi se arhitektura posla. U ovoj djelatnosti vidim veliku budućnost", izjavio je za ekapija.ba Igor Štemberger, utemeljitelj i vlasnik Berzansko-posredničke kuće "Ilirika d.d. Ljubljana".

- Jasno je da globalna finansijska kriza nije zaobišla ni ovaj segment poslovanja, a ni portofolio Ilirike. Da li je i na koji način kriza uticala na poslovanje Ilirke?

Uticala je jasno na veličinu fonda, na strukturu ulagača i na strukturu investicija u fondu. Kako je vrijednost imovine i dionica pala na svim svjetskim tržištima kratkoročni ulagači, ulagači koji su gledali na dobit u kratkom vremenu odmah su se povukli. Ostali su dugoročni ulagači koji su u fond ušli prije krize i oni su još uvijek u plusu, na nivou gdje su fondovi stali 2000. godine. Normalno je da ulagač štedi u uzajamnim fondovima u periodu od 4 godine pa nadalje, npr. za djecu, kaže Štemberger.

"Što se tiče strukture ulagača, dodaje on, jasno je da smo popraćeni jednom velikom nelikvidnošću. Mi smo to odmah promijenili u područjima u kojima smo to mogli. Na zapadnim tržištima je drugačija situacija i tamo bez obzira na likvidnost dionica, uvijek se mogu prodati jer je tržište veliko, a ulagači uvijek mogu istupiti iz fonda ako im novac treba“, ističe Štemberger.

Naš sagovornik naglašava da Ilirika radi na svim burzama u svijetu, jer su investicije u velikom dijelu plasirane na velika svjetska tržišta.

„Radimo i kupujemo u cijelom svijetu za individualne investitore. Drugi dio prikupljanja sredstava je sličan kao i u otvorenim fondovima. To radimo i u brokerskoj kući, a to se zove individualno pravljenje portofolija s tim da to ne radimo na osnovu prospekta već na osnovu dogovora sa strankom gdje je kompletna imovina u gotovini, dionicama ili je prodana“, naglašava Štemberger.

Na našu konstataciju da je praksa pokazala da je Ilirika uvijek znala prepoznati povoljan momenat za investiranje i često je kupovala dionice kada niko drugi nije, vlasnik Ilirike kaže da su rezultati i finansijski izvještaji banaka pokazali da niko nije mogao predvidjeti stanje koje danas vlada u svijetu, u pogledu finansijskog tržišta i tržišta kapitala. Prema njegovim riječima, čak su i svi sjetski stručnjaci potvrdili tezu da nije bilo predviđanja, da niko nije očekivao taj scenarij i da svijet takve krize u ovom sektoru nije vidio u nazad sto godina.

Međutim, u januaru 2008. godine, nastavlja on, pojavile su se osjetne promjene za koje se nije moglo pretpostaviti da će dobiti ovakav odjek na trgovinu vrijednosim papirima. Ilirika je u tom periodu prodala 30 posto vrijednosnih papira, a 70 posto je zadržala. U maju je izgledalo da su se cijene stabilizirale da bi 15. septembra nakon pada Lehman Brothers banke koja je u ovom sektoru jedna od najeminentnijih, najuspješnijih, najrespektabilnijih institucija, u svijetskom rangu trgovina vrijednosnim papirima počela je naglo padati, čak do 90 posto.

"U Sarajevu iz te nesreće imamo malu sreću. Baš ta sreća ja da je fond startao upravo sada. Znači da smo jako malo investirali na svim nivoima. Još smo strpljivi i spremni smo čekati. Sve zajedno nije prešlo ukupno 10 hiljada KM što se tiče ulaganja u vrijednosne papire, a u depozitima je oko 45 posto proizvoda. U tom smislu, s obzirom na veliku nesreću, novac nije investiran u vrijednosne papire koji su od oktobra "padali" iz sedmice u sedmicu, sa malim korekcijama. Naše predviđanje je da to više ne može puno padati jer će dosegnuti nulu ili minus, a to opet nije moguće“, optimistično je prokomentirao Štemberger.

Dodaje da ovaj region neće imati nikakav drugi smjer od onoga kakav bude na svjetskim berzama. Vrijeme oporavka od krize doći će nakon stabilizacije u zapadnom svijetu. Signali će se najprije vidjeti u Americi i od njih će zavisiti stabilnost u cijelome svijetu. Ti signali bi trebali dati pouzdanje, neku vrstu hrabrosti, smirenje, psihološku stabilnost ulagača koji će vidjeti priliku da opet počnu investirati u vrijednosne papire. Jedina mogućnost koju vide ekonomski eksperti je da investitori počnu preuzimati velike tvrtke prije dolaska do stabilizacije na svjetskim berzama.

“Najbolji primjer za to bi bio da neko npr. preuzme dionice KRKE na Ljubljanskoj berzi za koju već ima interesanata poput velikih tvrtki koje proizvode generičke proizvode. Pošto je to segment koji će, s obzirom na produkciju u farmaciji jačati brže, prodaja će biti veća jer su generički lijekovi jefitiniji. Ako se desi takvo što onda će cijene rasti bez obzira na optimizam i stanje na zapadu. Isto vrijedi za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu ali ako se to ne desi onda će sve berze slijediti berze na zapadu i prije će se podići promet u regionu“ pojašnjava Igor Štemberger.

Postavlja se pitanje, nastavlja on, da li će ulagači iz Bosne i Hercegovine pokušati dići nivo ulaganja sami ili će to uraditi sa investitorima iz Slovenije i Hrvatske jer je nekoliko stranih investitora ovdje potrebno da daju sigurnost, optimizam i da potaknu ulaganje. Međutim, investitori trenutno prodaju sve što mogu prodati i napuštaju tržište kapitala u regionu, oni još uvijek samo izlaze, niko ne ulazi.

U razgovoru sa novinarima eKapija.ba, utemeljitelj Ilirike objašnjava da se u krizi poput ove može vidjeti kako prolaze fondovi koji se vezani isključivo na jednu burzu koja gubi likvidnost i tada je nemoguće prodati dionicu jer nema potražnje, a i ako ima onda je taj promet jako mali i po jako niskim cijenama.

Na ovim prostorima proizvodi uzajamnih fondova nisu mnogo poznati, kaže on, i trebaće dosta vremena da se dođe do nekog normalnog razmišljanja klijenata, da je zapravo i to štednja novca i da ulagači u prosječnom periodu od četiri godine mogu ostvariti veći prihod nego u bankama.

"Kao primjer mogu poslužiti neki primjeri iz SAD gdje novac u fondovima po glavi stanovnika iznosi 27.000 eura. Francuska u fondovima ima 15.000 eura po glavi stanovnika, Velika Britanija 7.600 eura, Njemačka 6.000, Japan 3.400, Slovenija 1.100, a Hrvatska 400 eura. Ako kažemo da taj broj u Bosni i Hercegovini iznosi 1,05 eura onda je sigurno da ta djelatnost ima veliku budućnost u ovoj zemlji", objasnio je Štemberger.

Ilirika grupa o strankama koje ulažu novac u produkte vodi brigu o njima na način da s njima radi korektno, kvalitetno, da povećava njegovu vrijednost ali da klijenti mogu podići svoj novac kada god zažele. To bi trebao biti moto ne samo Ilirike nego i svih fondova. Veoma važno je da ovaj fond ulagačima pruža mogućnost da ulažu novac na razvijena svjetska tržišta.

- Što se tiče prognoza za 2009. godinu, Štemberger nije bio jako optimističan.

“Mislim da će sa prinosom ove krize taj lanac prelaziti i u realni sektor, u privredu, tvornice, proizvodnju. U onim tvornicama koje su vezane na stanje recesije, to će se odraziti na njihovo psihološko stanje. Osnovna stvar je da se rizik disprezira, da se razdijeli rizik“, istakao je Štemberger te dodao da ako se napravi prinos malo veći od depozita, onda je u ovako kriznim vremenima napravljen prilično dobar rezultat.

Razgovarao: A.D - F.Ć.