Gračanica: Ime grada prvi put se spominje 1528. godine

Gračanica se prvi put spominje u osmanlijskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljao je srednjovjekovni utvrđeni grad Sokol, koji se nalazi na oko šest kilometara udaljenosti od grada.

Naselje Gračanica je predstavljalo najveće naselje nahije Soko. Status grada (kasabe) Gračanica je stekla nešto prije 1548. godine, a do 1604. brojala je deset mahala sa osam džamija i mesdžida, više kulturno – prosvjetnih ustanova, hamamom i 25 registriranih esnafa. Po broju stanovnika dosegla je nivo Donje Tuzle.

Negdje krajem 17. stoljeća, Ahmed-paša Budimlija, najznačajniji gračanički vakif, izgradio je čaršijsku džamiju, hamam i sahat-kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije. U prvoj polovici 19. stoljeća, gradačački kapetani iz porodice Gradaščević (Osman-beg, Murat-beg i Hadži Bećir-beg) osnovali su još tri značajna vakufa, te izgradili dvije medrese, više desetina dućana, hanova i drugih objekata.

Tokom austrougarskog doba, Gračanica doživljava intenzivan privredni, urbani i kulturni razvoj. Izgrađen je veći broj zgrada, uređena glavna gradska ulica (čaršija) i izgrađena uskotračna pruga koja je povezivala ovo mjesto sa željezničkom prugom Doboj – Tuzla.