(1882.) Ćilimara na Bistriku: U Hesenovoj tvornici izrada perzijanera, goblena i beza

Kada je 1878. godine završena okupacija BiH, austrougarske vlasti uviđaju da su bosanske tekstilne rukotvorine izuzetno atraktivne i da je moguć njihov plasman na evropsko tržište.

Ubrzo je iz Beča u Sarajevo došao izvjesni Filip Hesen, koji je na Bistriku 1882. godine gradi dvoetažnu zgradu u kojoj će biti smještena ćilimara, čime prostor današnjeg Trga Austrije postaje prva sarajevska industrijska zona.

"U Hesenovoj tvornici ćilimi su tkani na tkalačkim stanovima, a postojao je i pogon za izradu perzijiskih ćilima koje su ručno izrađivali radnici, tzv. čvoraši, te radionica goblena i beza. Proizvodnja je naglo rasla pa je 1892. tadašnji gradonačelnik Sarajeva Mustaj-beg Fadilpašić predložio Zemaljskoj vladi da otkupi i proširi objekat" objašnjava Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije grada.

Vlada je poslušala Fadilpašića i otkupila ćilimaru, a objekat je proširen dodavanjem jednog sprata, čime je nastao i tunel koji danas omogućava prolazak iza leđa „Konaka“, prema pivari.

Bosanski su ćilimi postali apsolutni hit u Evropi tog vremena, a osnivanje ćilimare predstavljalo je začetak tekstilne industrije u Sarajevu.

"Ćilimara je, u saradnji sa "Bosnafolklorom", sedamdesetih godina prošlog stoljeća imala svoj paviljon u Brusa-bezistanu, gdje su ćilimi bili izlagani, ali i tkani na licu mjesta. Na tkalačkim stanovima ćilime su izrađivali radnici obučeni u bosansku narodnu nošnju. To je bio dobar marketinški potez i Sarajevo je ubrzo bilo preplavljeno bosanskim ćilimima", ističe Garibija.