Nema krize za nakit Dve šmizle - Skoro decenija franšiznog poslovanja u Banjaluci

Suzana Daković, inače rođena Sarajka, danas nastanjena u Banjaluci, za nakit Dve šmizle znala je mnogo prije nego što je postala primalac njihove franšize.

– Dve šmizle su se dosta reklamirale u televizijskim emisijama, bile su sponzori raznih serijala. Susretala sam se sa njihovim reklamama u časopisima, a i mnogi ljudi koji su putovali u Beograd su kupovali u njihovim radnjama. Brend je bio prilično poznat u Banjaluci. Počela sam da razmišljam kako bi bilo lijepo da započenem svoj posao i imam radnju sa njihovim nakitom – priča Daković.

Nije ni pomišljala da se sama upusti u privatni posao, ne zato što su joj preduzetničke vode bile nepoznate, već zato što se ljudi, kako kaže, lakše opredjeljuju za poznate brendove.

– Sjećam se da sam na prvom sastanku sa Milicom Gavrilović, vlasnicom koncepta, rekla da bih, teoretski, mogla da nabavim ili uvezem neki nakit iz Italije ili Hrvatske i prodajem ga pod imenom koje bih sama smislila, ali da to sigurno ne bi postiglo isti uspjeh. Pored toga što je zaista reijč o posebnom, unikatnom, ručno rađenom i kvalitetnom nakitu, za Dve šmizle me je opredijelio upravo prepoznatljiv brend. Nije isto kada na radnji obuće ugledate Paciotti i neko ime za koje niko nije čuo – objašnjava Suzana.

Vitrine i ostalu opremu za radnju od oko 16 kvadrata, Suzana Daković je, po uputstvima i crtežima Dve šmizle, nabavila na lokalnom tržištu. Nakon završene obuke, poslovanje je te 2007. godine, kada je radnja otvorena u strogom centru Banjaluke, krenulo odlično. Zanimljivo je da je to bila ujedno i prva franšiza brenda Dve šmizle.

Mušterije su najčešće žene između 30 i 55 godina, a najviše se prodaje tzv. dnevni nakit koji može da se nosi i u nekim drugim, specijalnim prilikama.

Jedan od razloga duge saradnje sa Dve šmizle je i, kako kaže Suzana Daković, odlična komunikacija sa davaocem franšize, posebno sa vlasnicom Milicom Gavrilović.

– Ona mi je mnogo pomogla na samom početku poslovanja i inače je osoba koja izlazi u susret, ima razumevanja i kad ide dobro i kad ide nešto lošije. Čak i kada imam posebne zahteve mušterija, poput boje nakita ili oblika, oni mi izlaze u susret i naprave mi takav nakit. Tu dolazi do izražaja prednost toga što Dve šmizle imaju svoju proizvodnju, pa mogu i da u određenoj mjeri odgovore zahtjevima potrošača. Da iskustvo nije tako dobro, sigurno ne bih ovoliko dugo radila – ističe Suzana Daković.

Naredne godine će proslaviti deset godina poslovanja, ali su posljednje tri godine, prema njenom svjedočenju, zbog sveukupne ekonomske situacije, bile i najteže.

– Vremena nisu najsrećnija, besparica je velika i svi preduzetnici se bore. Nameti su izuzetno visoki, a nema baš nekih podsticaja za preduzetnike. Doduše, ja nikada paricu nisam od države dobila niti tražila. U takvim okolnostima mnogi su počeli i sami da prave nakit – naravno, kvalitet nije isti, ali ponuda je definitivno veća. Danas ništa nije kao te 2007. i posljednje tri godine sve se teže posluje, ne samo u ovom poslu, nego u bilo kojoj branši. Moja radnja, međutim, i dalje radi pozitivno i pored toga što sam u zakupu i imam dvije radnice – kaže Suzana Daković.